Stara čaršija i današnja Mahala najstariji su dijelovi Goražda u kojem je živjelo muslimansko stanovništvo (1) Stara čaršija i današnja Mahala najstariji su dijelovi Goražda u kojem je živjelo muslimansko stanovništvo (1)
U gornjem toku Drine pored rijeke nizvodno, u dužini od oko 75 km leže gradska naselja: Foča, Ustikolina, Goražde, Ustiprača, Međeđa i Višegrad, tako... Stara čaršija i današnja Mahala najstariji su dijelovi Goražda u kojem je živjelo muslimansko stanovništvo (1)

U gornjem toku Drine pored rijeke nizvodno, u dužini od oko 75 km leže gradska naselja: Foča, Ustikolina, Goražde, Ustiprača, Međeđa i Višegrad, tako da je Goražde smješteno skoro u sredini gornjeg toka.Goražde ima povoljan geografski položaj. Grad leži pod istočnim ograncima planine Jahorine, na nadmorskoj visini od 345m.

Dolina Drine je glavna saobraćajna arterija u području istočne Bosne  i ona je od davnih vremena  predstavljala dio važnog puta koji je polazio  od Jadranskog primorja i išao preko Trebinja, Bileće, Gacka, Čemernog, Tjentišta i Foče, pa dalje Drinom. Taj put je bio posebno važan u starom vijeku kada su njime prodirali Rimljani, ali i u srednjem vijeku kada su prodirali dubrovački trgovci u ovaj dio Bosne i dalje u Srbiju. Danas kroz Goražde svakodnevno prolaze putnički i teretni automobili za pravce: Goražde – Dubrovnik 208 km, Goražde – Višegrad 39 km, Goražde-Čajniče 20 km i dalje preko prevoja Metaljke za Pljevlja , te pravac Goražde-Sarajevo 88 km.

Prostor općine Goražde pored grada sačinjava još preko 180 sela. Sela koja su u sastavu i granicama općine, skoro su sva u gravitacionoj sferi Goražda, izuzev sela Bogovića, Bahova i Marevaca koji više gravitiraju Foči, a sela Orahovice, Zorovići i Fejzagići više gravitiraju Palama i Sarajevu.S druge strane, gradska naselja Čajniče, Foča, Višegrad, Rogatica i Rudo sa svojom okolinom pretežno gravitiraju Goraždu, te je u njima bilo sjedište i zajednice komuna sreza sve do 1962. godine.

Međutim, od turskog vremena Sarajevo, Foča, pa donekle i Pljevlja, bili su od znatnog uticaja na Goražde. Iz tih gradova, a naročito iz Sarajeva, dolazile su u Goražde razne kulturne tekovine i Goraždani su odlazili u te gradove, ne samo radi kupovine robe, nego i radi drugih poslova. I danas je Goraždanima najbliži veliki grad Sarajevo i u njega odlaze radi kupovine bolje robe, ljekarske specijalističke pomoći, kao i radi sticanja visokih školskih kvalifikacija ( na Univerzitetu u Sarajevu, mada u nazad par godina i Goražde ima svoj Univerzitet). Od 1465, pa do 1878. godine, Goražde je bilo u sastavu Turske i aktivno se izgrađivalo. U 18. I 19. stoljeću Goražde je naseljavalo muslimansko i pravoslavno stanovništvo, a bilo je i nešto stanovnika katolika. U tom vaktu džamija Džaferbega Sijerčića sa lokalnom medresom nalazila se na mjestu nekadašnje zgrade Narodne banke. Neposredno oko ove džamije birvaktile bilo je nekoliko dućana i skoro svi su pripadali vakufu. Sinan-paša Sijerčić je u 18. stoljeću sagradio veliki han  čiji trag je bio vidljiv sve do pred prvi svjetski rat.

U parku pored Drine na lijevoj strani, blizu pomenutog hana, postojao je han Kolobara sve do 1942. godine. Pripadao je vakufu Džaferbega Sijerčića. Također postojao je još jedan  han koji je pripadao Huseinu Obarčaninu. Porušen je 1960. godine radi podizanja vatrogasnog doma. Ovi hanovi služili su za odmor i prenoćišta trgovaca i putnika koji su navraćali i prolazili kroz Goražde. Prijašnja stara čaršija i današnja Mahala najstariji su dijelovi gdje je uglavnom živjelo muslimansko stanovništvo. U Mahali je i džamija Sinanbega Sijerčića koja datira sa kraja 18. stoljeća. Kroz Goražde je nekada prolazila željeznička pruga, a Goražde je imalo i željezničku stanicu. Od 1376. godine ovim područjem je vladao bosanski ban Tvrtko koji je proširio granice svoje države na jugoistoku i jugu do Sjenice, Kotora i Nikšića. Upravu  kasnije preuzimaju humske vojvode iz porodice Hranića, koji su se kasnije nazivali Kosače. Njihovo porijeklo vodi iz sela Kosača kod Goražda na lijevoj strani rijeke Osanice. Goražde je imalo živu trgovinu sa Dubrovčanima. Preko Ustikoline do Dubrovačke republike trgovalo se stokom, sirom, kožom, vunom, medom, voskom, a zatim i sa svilom, solima, zlatnim nakitom, konjskom opremom, posuđem, začinima, uljem, voćem i dr.

Roba se, u to predosmansko doba, ali i kasnije, prenosila na magarcima, konjima i mazgama u vidu karavana. Goražde je, po tvrdnji nekih autora, potpalo pod Osmansku vlast 1465. godine. U to vrijeme stanovništvo ovog kraja puno se bavilo stočarstvom. Uspješno su trgovali i stokom. U Donjoj Sopotnici je, za potrebe pravoslavnog stanovništva, sagrađena i crkva. Kod te crkve, 1529. godine stari monah Božidar Goraždanin osnovao je i štampariju crkvenih knjiga. To je bila prva štamparija u Bosni, a druga na Balkanu. U doba Austro-Ugarske 1901. godine u Goraždu se otvara bolnica. Godine 1906. otvara se i apoteka, a već 1879. godine otvoren je bio i prvi poštanski brzojavni ured. Sa radom počinje i prva meteorološka stanica  u ovoj regiji 1885. godine. U današnjim Vinarićima 1903. godine podignut je i prvi voćarski rasadnik, a 1905. godine i gravitacioni vodovod sa 12 uličnih česmi. Godine 1894., u vrijeme Salihbega Kuljuha, tadašnjeg gradonačelnika, počinje ozbiljnija modernizacija Goražda, koje je tada bilo varoš.

Do 1914. godine u Goraždu je postojala državna ergela za odgajanje arapske i balkanske rase konja.  U avgustu 1932. godine Goražde je dobilo električnu energiju. Struja (električno osvjetljenje) je dovedena iz hidrocentrale Mesići. U Goraždu je od 1947. Do 1953. godine radila tvornica konzervi ”Drina” za preradu voća i povrća. Fabrika azotnih jedinjenja izrađena je 1954. godine. To je tada bila prva i najveća fabrika ove vrste u Bosni i Hercegovini. Poznato goraždansko preduzeće ”Pobjeda” datira iz tog perioda. Izgrađeno je 1953. godine. Ove fabrike i preduzeća, uz niz drugih, doprinijele su da Goražde u periodu bivše Jugoslavije postane industrijski centar i da dobije potpuno nov izgled.

Godine 1961. izgrađena je i u pogon puštena parna pekara, koja je mogla za 24 sata proizvesti više od 6. 000 kg raznih peciva. Goražde je 1961. godine u svojoj (gradskoj) biblioteci imalo 7 500 različitih naslova. Vatrogasno društvo je u Goraždu osnovano 1928. godine, a prvi sportski fudbalski klub osnovan je 1918. godine. Nosio je naziv ”Herceg Stjepan”, a 1922. g. mijenja naziv u ”Gošk.” I kasnije klub u više navrata mijenja svoje nazive, da bi 1960. godine Gošk bio utopljen u novi fudbalski klub ”Radnički”. Tada je pored ”Radničkog” u Goraždu postojao i fudbalski klub ”Azot”. Planinarsko društvo ”Maglič” osnovano je 1951. godine.

 / NASTAVIĆE SE … /

Za Intelektualno. com piše: Admir Iković

Facebook komentar

Intelektualno