Libanonska funta je od mjeseca oktobra izgubila skoro 70% svoje vrijednosti što je uzrokovalo najgoru ekonomsku krizu posljednjih decenija. Kolaps libanonske funte natjerao je stotine građane da izađu na ulice u znak protesta, međutim, situacija se izmakla kontroli kada su se protesti u nekim dijelovima Bejruta pretvorili u nasilne.
Poslijeratna obnova jedan od glavnih uzroka krize
Izraelsko-libanonski sukob koji je počeo 2006. godine kada je pokret otpora upao u još uvijek okupirani dio južnog Libanona te ubio osam i zarobio dva izraelska vojnika, pokazat će se kao koban, a ponajviše za Libanonsku infrastrukturu. Izrael je pored bombardovanja civila, u samo 33 dana uništio 640 km cesti, međunarodni aerodrom u Bejrutu, uređaj za pročiščavanje vode, 900 trgovina i trgovačkih centara, elektrane, 350 škola i 15.000 domova.
Poslijeratni troškovi te ogromna ulaganja u obnovu Libanona glavni su razlog današnje ekonomske situacije. Transport I energetika zahtjevaju hitnu obnovu, a posebno elektroenergetska infrastruktura Libanona koja nije u stanju da zadovolji lokalna potraživanja. Većina građana koristi rezervne generatore nekoliko sati tokom svakodnevnih isključenja. Početkom februara libanonski predsjednik Michel Aoun rekao je da će to učiniti glavnim prioritetom.
Virus COVID-19 dodatno pogoršao situaciju
Virus COVID-19 koji je pogodio skoro sve zemlje širom planete nije zaobišao ni Libanon, u kojem je osim straha od virusa, donio i pogoršanje ekonomomske situacija koja je ionako bila duboko u krizi. Banke su uvele kontrolu kapitala, a građani novac ne mogu slobodno podizati iz banaka. Prije otprilike dva mjeseca dvjesto hiljada ljudi trebalo je od države dobiti pomoć za siromašne, međutim, vojska koja je bila zadužena za popis stanovništva kojima se trebaju dodjeliti novčana sredstva, otkrila je kako mnogi od onih na listi nisu bili u kategoriji socijalno najugroženijih, što je vjerovatno produkt korumpiranih radnji.
Početkom marta libanonska vlada objavila je da neće moći izvršiti svoje financijske obavete i platiti 1,2 milijarde dolara u euroobveznicama. To je bio prvi put da Libanon nije bio u mogućnosti platiti svoj dug, a sudeći prema političkoj i ekonomskoj situaciji, taj dug još zadugo neće izmiriti, a pogotovo kada se uzme u obzir to da je u mjesecu aprilu i maju na naplatu došlo još milijardu i tristo hiljada dolara euroobveznica.
Migrantska kriza kao sol na ranu
Libanon, koji se na sjeveru i istoku graniči sa Sirijom, postao je neizbježna stanica za sirijske migrante. Na jednog stanovnika Libanona u zemlju je stiglo još četvero migranata, a situaciju dodatno pogoršava i problem sa palestinskim migrantima koji su to već pola vijeka. Kada su Siriji nametnute sankcije, veliki broj sirijskih trgovaca došlo je u Libanon i počeli su kupovati dolare u mjenjačnicama, a ista stvar je bila i sa gorivom.
Poziv u pomoć MMF-u od strane aktuelnog premijera naišao je na žestoke reakcije Hezbolaha, kazavši kako se protive “imperijalističkim politikama”.
Za Intelektualno.com piše: Mirza Malović
