Prvi zapis u kojem se pominje srednjovjekovni grad Vranduk potiče iz 1410. godine. Grad Vranduk se nalazi na lijevoj obali rijeke Bosne i pripadao je župi Brod. Tvrđava se nalazi 11 km zapadno od Zenice. Na stijeni iznad klisure, ispod koje u poluluku protiče rijeka Bosna, podignuto je malo utvrđenje, koje je zbog svog položaja i nepristupačnosti lahko branjivo. Smatrao se kapijom kraljevine Bosne, s obzirom da je bilo najsjevernije utvrđenje kojim su gospodarili bosanski kraljevi te je činilo granicu prema teritoriji koju su kontrolisali Mađari. U 14. stoljeću Vranduk je bio jedini utvrđeni grad župe Brod. Bio je banski, a potom i kraljevski grad podignut na Kraljevskoj zemlji. Ova tvrđava bila je od izuzetnog strateškog značaja, a ističe se i njena vojna funkcija. U pohodima ugarske vojske protiv bosanske države, ovaj kraljevski grad bio je veoma značajan cilj Ugara. Svoje zlatne dane Vranduk doživljava za vrijeme vladavine kralja Tomaša. Tomaš, bosanski kralj, tvrđavi Vranduk daje na značaju te u njenoj blizini gradi crkvu sv. Tome.
Srednjovjekovni Vranduk osvojen je od strane osmanske vojske 1463. godine te od tada čini najsjeverniju granicu pod osmanskom vlašću. Osmanlije po osvajanju grada podižu džamiju Sultana Fatiha. Predpostavalja se da je ista podignuta na mjestu crkve sv. Tome. Od godine 1516. od kraje 16. stoljeća j tvrđava pripada nahiji Vranduk i ispunjena je posadom. Potom gubi na značaju sve do 18. stoljeća kada je utemeljena Vrandučka kapetanija sa sjedištem u Vranduku. Sjedište kapetanjie se prenosi u Derventu, a Vranduk postaje zatvor za političke krivce. Austrijanci preuzimaju grad bez borbe godine 1878. Nešto više od deset godina austro-ugarska vojska imala je posadu u Vranduku, a od 1890. godine ova nekadašnja kraljevska tvrđava ostaje napuštena i prazna. Ojačavanje bedema naredba kralja Tomaša Pri gradnji dobro je iskorištena prirodna konfiguracija terena, tako da je arhitektura utvrde prilagođena reljefu. Vranduk, utvrđenje koje se nadvijalo nad kanjonom Bosne, bilo je orijentisano u pravcu sjever-jug. Tvrđava je imala obor oblika elipse, koji je bio dugačak 37 m, a širok 12 m. Na tvrđavi su podignute dvije kule, velika glavna kula te mala koja je naknadno podignuta. Zidovi obora su veoma specifični i građeni su u dva navrata. Prvo su izgrađeni vanjski bedemi čija debljina iznosila oko 1 m, postavljeni na obod stjenovitog platoa i ukomponirani u stijenu. U doba podizanja nisu imali nazubljeni gornji dio s puškarnicama. Međutim, pomenuti gornji vanjski bedem je tokom vremena probijen te su tako nastale puškarnice kojih je bilo 27. Kasnije su s unutrašnje strane bedema dozidani zidovi slabije kvalitete. Debljina ovih naknadno sagrađenih bedema iznosila je do 1,8 m.
Služili su kao ophodna bedemska linija. Ovakav vid gradnje bedema, tj. pojava udvojenih zidova, rijedak je primjer načina na koji su građen bedemi u srednjovjekovnoj Bosni. Visina zidova bedema je različita, sa sjeverne strane iznosila je od 4,50 do 7,50 m, dok je sa južne strane dostizala visinu i do 12 m. Smatra se da je ojačavanje bedema izvršeno po naredbi kralja Tomaša. Vrandučke kule Glavna kula bila je četverougaone osnove, zidovi su bili dužine 5,85 x 5,80. Pomenuta kula nalazila se na sjevernoj strani obora, a većim dijelom svoje površine bila je okrenuta prema unutrašnjosti tvrđave. Ova kula jeimala dvije etaže. Prva etaža dostizala je visinu od 3,31. Na njoj su uočeni otvori orijentirani ka sjeverozapadnoj i sjeveroistočnoj strani. Ovi otvori su tokom vremena pretvoreni u puškarnice. Na sjeverozapadnom i sjeveroistočnom zidu druge etaže nalazila se prostorija za posadu sa šest trapezastih toparnica. Kasnije su i toparnice prepravljene u uske puškarnice. Cijelom dužinom ova dva zida položena je pristupna staza, pa su iz tog razloga na ovim mjestima zidovi debeli i preko 2 m. Međuspratna konstrukcija, kao i sekunedarna nosiva konstrukcija, bila je od drveta. Krov velike kule je šatorasti sa strehama koje prelaze zidne plohe za 50 cm i pokriven je drvenom tesanom šindrom.
Mala kula koja je naknadno izgrađena, bila je pravougaone osnove. Dužina zidova male kule iznosila je od 4,5 do 5 m, dok je visina istih bila različita te je sa zapadne strane iznosila 5,35, a s istočne dostizala visinu i do 8,30 m. U sjeveroistočnom dijelu obora nalazio se ulaz u tvrđavu. Širina kapije ulaza iznosila je 0,82 m, dok je visina bila oko 1,70 m. Do same kapije vodile su kamene stepenice, a ispred kapije se nalazio popločani plato. Ova kraljevska tvrđava koja se izdizala iznad plahovite Bosne zaštićeni je nacionalni spomenik od 1950. godine. Na tvrđavi Vranduk u više navrata vršeni su arheološka istraživanja, a potom i konzervatorsko-restauratorski radovii, stoga je ona danas u veoma dobrom stanju. Stameni bedemi čvrsto stoje te ponosno govore o vremenima svoje slave nesmetajući tako novom vremenu. Srednjovjekovni Vranduk danas živi u suživotu sa Vrandukom novog vremena.
Za Intelektualno.com piše: Nermana Crnčalo
