Jedno od kompleksnih pitanja u vezi sa srednjovjekovnim periodom u Bosni je pitanje lociranja utvrđenja Hodidjed ili drugačije rečeno, problem identifikacije sarajevske tvrđave. Mnogi istraživači, odnosno historičari, bavili su se istraživanjem, prikupljanjem podataka i na koncu pisali o tvrđavi Hodidjed. Gotovo svi autori, koji su se bavili ovom tematikom, kao polaznu tačku u potrazi za ovim gradom uzimali su selo Buloge nedaleko od Sarajeva.
Tvrđavu Hodidjed su smještali na različite lokacije u pomenutom mjestu. Alija Bejtić najviše se zanimao za identifikaciju tvrđave na sarajevskom Vratniku. Bejtić se zalagao za tezu da je vratnički grad ustvari srednjovjekovna tvrđava Hodidjed. Da bi riješio misteriju koja se krije povrh Sarajeva, Bejtić je radio obimno istraživanje te posjetio sve lokalitete koje su drugi istraživači vezali za srednjovjekovni grad Hodidjed. Na kraju, sam je zaključio da su postojala dva grada Hodidjed, jedan srednjovjekovni na sarajevskom Vratniku, dok se drugi nalazio nedaleko od Sarajeva, u selu po imenu Bulozi te je taj drugi Hodidjed poticao iz osmanskog perioda. Srednjovjekovni grad Hodidjed pripadao je župi Vrhbosni. Njim su vladali knezovi Pavlovići, vjerovatno gospodari čitave pomenute župe.
Na istočnoj strani sarajevske kotline, na kamenom brežuljku, nalazila se tvrđava, koja svoje prve dane veže za srednji vijek, a posade su ovdje obitavale sve do austrougarskog vremena. Za austrougarske vladavine tvrđava poprima današnji izgled, a u narodu dobija ime Bijela tabija. Pristup srednjovjekovnom gradu, kojem danas nema vidljivih tragova, bio je sa sjeverne strane, od tzv. Višegradske kapije.
Postoje ček četiri opisa vratničkoga grada, kao i tri crteža po kojima se može utvrditi sama arhitektura utvrđenja.
(…)na visoku brdu nalazi se stara, ne baš tako velika tvrđava, koja bi slabo branila varoš da udari neprijatelj.
Ovo su riječi Splićanina Andrija Grgičevića koje su zabilježene u izvješću za njemačkog cara iz proputovanja kroz Bosnu 1626. godine. Isti autor u daljem tekstu izvješća detaljnije opisuje vratničku tvrđavu.
(…) na četiri vrlo male kule i 1-2 topa srednje veličine, a u tvrđavi stanuje aga, koji je dizdar, i niko više.
Pavle Rovinjanin 1640. godine prolazi kroz Sarajevo te donosi kratak osvrt na tvrđavu:
Vidjeh na vrhu jednog brda nešto, tvrđavice u četvrt, neznatnu, sasvim sličnu onoj u Dvarima iznad Vrulje.
Putujući za Istanbul, kao pratnja mletačkoj delegaciji, Đovano Morosini prolazi kroz Sarajevo te ovom prilikom bilježi nekoliko redaka o tvrđavi.
Istim smjerom, tj. kojim se pruža predgrađe, varoš Sarajevo, diže se četvrtasta trvđavica koja ima četiri tornja i brani varoš.
Nakon pomenuta tri zapisa o Sarajevu, možemo zaključiti da se tvrđava izdizala visoko iznad varoši te je ista bila četverougaone osnove sa četiri kule sa kojih se trebala braniti varoš. Također, zaključujemo da je utvrđenje bilo malih dimenzija i da kao takvo nije pružalo znatnu zaštitu podgrađu.
Četvrti opis i relativno najpotpuniji nalazimo u bilješkama Evlije Čelebije iz 1660. godine. Evlija bilježi sljedeće:
To je krasan i malen grad, sazdan od kamena na jednom visokom brdu. Cjelokupna njena površina, mjereći okolo naokolo, iznosi četiri stotine koraka. Na sjevernoj strani mali opkop, ali sa južne strane i jugoistočne strane sve dolje do rijeke Miljacke provalija kao pakao, duboka za dva minareta. S te strane tvrđava je jako ruinirana, ali joj se otuda uopće ne može nauditit. Međutim, sa strane druma za Mokro i od uzvišica što se nalaze s onu stranu Degirmenlije, ova tvrđava je u tako ruiniranom stanju da nikako ne bi mogla odoljeti udarcima topa.
U svom Putopisu Evlija Čelebija ne piše o graditelju sarajevske tvrđave, on zapaža da je u tvrđavi podignuta džamija Mehmeda Fatiha, te ovom svojom zabilješkom navodi istraživače na zaključak da tvrđavu nisu gradile Osmanlije, nego da su je osvojile, te da je u njoj sultan dao izgraditi svoju džamiju.
Pisane potvrde o srednjovjekovnom porijeklu tvrđave na Vratniku nema. Takvih podataka nemaju ni mnoge druge srednjovjekovne tvrđave. Međutim, nema ni valjanih dokaza da su istu sagradile Osmanlije. Mnoštvo činjenica daje nam za pravo da vratničku tvrđavu svrstamo u srednjovjekovne tvrđave. Naime, po stilu gradnje ova tvrđava slična je tvrđavama srednjovjekovne Evrope. Ovu tezu potvrđuje i Pavle Rovinjanin koji u svojim zapisima nalazi sličnost vratničkog grada s tvrđavom u Dvorima iznad Vrulje.
Također, u prvim zapisima o Sarajevu, Zeno, opisujući grad u kojem je boravio četiri dana, ne spominje da su ga podigle Osmanilije, dok za susjedni grad Hodidjed, istočno od Sarajeva, prolazeći pokraj njega, ne zaboravlja napomenuti da su ga podigle Osmanlije.
Grad se nalazio na krajnjoj uzvisini prema istoku, izravno nadnesen nad Miljacku. Tlocrtni oblik: duguljast, duže strane idu paralelano dolini, a to znači da je jedna duža strana okrenuta prema prilazu sa sjevera, što je i logično, jer duž bedema daje mjesta za više branilaca u slučaju napad. Konstrukcija: fortifikacija sistema sa četiri ugaone kule četvrtaste osnove i međusobno vezane debelim kamnim bedemima.
Kule, koje su se izdizale nad bedemima, imale su drveni šatorasti krov i bile su od šimle.
Za Intelektualno.com piše: Nermana Crnčalo
