Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka nedavno je obznanio pokretanje inicijative, koja bi trebala rezultirati snimanjem filma o opsadi Sarajeva. Historija u filmu može biti od krucijalnog značaja za edukacijske procese. Mnogo je razloga za njegovu važnost, ali jedan koji ne treba zanemariti je činjenica da oni pružaju povijesno znanje na način koji zanima veliki dio društva, čak i ljude koji nužno nemaju intenciju proučavati prošlost.
„Mnogo toga je napisano o važnosti sjećanja na lekcije iz historije. Sigurno bi se trebali moći prisjetiti grešaka koje su dovele do fašizma ili mnogih drugih žalosnih radnji iz kolektivne i pojedinačne prošlosti, tako da prošlost možemo iskoristiti kako ne bismo ponovili prethodne pogreške“ piše u svom radu “The importance of Remembering” profesorica Eve Marder.
Sjećanje je temelj kulture i identiteta, a naš poboljšani kapacitet za pamćenje ono je što nas razdvaja od svih ostalih živih bića. Identitet je ukorijenjen u znanju i sjećanju našeg porijekla i historije, bilo da je riječ o pojedincu, porodici, instituciji, zemlji ili čak religiji. Identitet i njegovo značenje jačaju kad okupljamo i dijelimo svoje priče.
“Sarajevo zaslužuje da dobije relevantan, historiji tačan, vrhunski, svjetski igrani film o opsadi, najdužoj u poznatoj historiji ratovanja. Film je snažan mehanizam kolektivnog pamćenja, mi smo grad filma, jednog od najvećih evropskih filmskih festivala i ovo je projekt oko kojeg se možemo okupiti”, rekao je gradonačelnik Sarajeva.
Naša svijest o holokaustu dijelom se oslanja na snimljene slike iz oslobađanja logora, a naša saznanja o destruktivnoj snazi atomske bombe dijelom potiču iz filmova o Hirošimi i Nagasakiju ili eksperimentalnih eksplozija sa atomskom bombom. Dakle, da bi svoje iskustvo rata prenijeli na generacije koje dolaze potreban je, između ostalog, kvalitetan film koji faktografski prikazuje dešavanja tokom agresije na našu domovinu, te herojskog otpora stanovnika našeg glavnog grada.
U nedavnoj studiji, gdje je ispitano više od 200 australskih nastavnika, za film su rekli da daje audio i vizuelne elemente učenju i prikazuju ličniji, empatičniji pogled na historijske ličnosti i događaje – oba aspekta za koje nastavnici kažu da su imali značajna uticaj na stilove učenja i preferencije njihovih učenika.
Osim upotrebe budućeg filma u školama, njegovo snimanje neophodno je i za borbu protiv sve učestalije i glasnije negacije zločina počinjenih nad građanima Sarajeva. Nisam siguran da li film može djelovati na mentalni i ideološki sklop ljudi koji zločine negiraju, ali može djelovati na one koji o žrtvi koju je Sarajevo podnijelo ne znaju ništa. Ovo treba istaknuti jer smo svjedoci sve učestalijeg medijskog izvještavanja koje se zasniva na dječijoj verziji pomirbe „ mir, mir, mir, niko nije kriv“.
Moramo imati na umu da se u svijetu odvija konstantna smjena različitih političkih, socijalnih, ekoloških i drugih kriza. Pažnja medija trenutno je usmjerena na požare u Amazonu, dok je rat u Siriji koji svaki dan odnosi na destine žrtava za brojne medijske kuće već „bivša priča“. To nam govori da opsada Sarajeva neće ostati u kolektivnom pamćenju svijeta, ako se mi za to ne izborimo. Upotreba kinematografije u te svrhe može biti od iznimne koristi.
Za Intelektualno.com: Faris Marukić
