Nedostatak džamija stvara još jedan problem slovačkim muslimanima, koji nisu pronašli mjesto za namaze i okupljanje. Živeći u jedinoj evropskoj zemlji bez ijedne džamije, zvaničnici u Islamskoj fondaciji pokušali su dobiti dozvolu za izgradnju džamije u Bratislavi, ali je njihova aplikacija odbijena. Centar za istraživanje etniciteta i kulture (CVEK) u Bratislavi proveo je nekoliko istraživanja o mišljenju Slovaka o manjinama i religijama i otkrio da blizu 70 procenata ispitanika ne odobrava državnu dozvolu muslimanima da prakticiraju svoju vjeru.
Piše: Damir HADŽIĆ
Slovačka je i dalje jedina država članica Evropske unije u kojoj ne postoji džamija. Muslimanska zajednica u toj zemlji okuplja se u unajmljenim kućama ili drugim mjestima koje privremeno koriste za molitvu. Slovačka i dalje ostaje pri svojoj odluci iz 2016. godine o zabrani otvaranja džamija u toj zemlji, čime je faktički zabranila prakticiranje te religije i ostala jedina zemlja Evropske unije u kojoj nema džamije. Zakon izglasan 2016. godine onemogućava da islam bude državno priznata religija. Slovačka je uvođenjem tih mjera postala zemlja sa, kada je islam u pitanju, najrestriktivnijim zakonima u cijeloj Evropi. Te 2016. godine dvije trećine zastupnika, uključujući i one opozicijske, glasalo je za zakone koje je predložila vladajuća Slovačka nacionalna stranka (SNS).
Po takvom prijedlogu zakona, vjerske skupine u zemlji morale su imati najmanje 50.000 sljedbenika kako bi imale svoje škole, otvarale vjerske ustanove ili bile kvalificirane za državne subvencije. Prije toga je zakon tražio da imaju najmanje 20.000 sljedbenika. Prema službenim izvorima, islam, koji je bio primarna meta takvog zakona, ima manje od 5.000 sljedbenika i nijednu džamiju u zemlji u središtu Evrope.
Te 2016. godine tadašnji slovački premijer Robert Fico izjavio je: “Islamu nije mjesto u Slovačkoj” i nastavio: “Dužnost je političara da o tim stvarima razgovaraju vrlo jasno i otvoreno. Ne bih volio da u zemlji imamo nekoliko desetina hiljada muslimana.” Na temelju posljednjeg popisa stanovništva, religije koje imaju više od 50 hiljada sljedbenika uključuju Rimokatoličku crkvu, kojoj pripada gotovo 70 posto slovačkog stanovništva, zatim Protestantsku evangelističku crkvu, kojoj pripada sedam posto, Grkokatolička crkva s četiri posto, Kršćanska reformirana crkva s dva posto i Pravoslavna crkva, koju štuje jedan posto Slovaka.
Za vrijeme vrhunca migrantske krize 2015. godine slovački ministar unutarnjih poslova rekao je: “Želimo pomoći Evropi u vezi s migracijskim pitanjem. Mogli bismo uzeti 800 muslimana, ali u Slovačkoj nemamo nijednu džamiju, pa kako muslimani mogu biti integrirani ako im se ovdje neće svidjeti?” I drugi su političari otvoreni kada tvrde da ne žele da raste broj muslimana u Slovačkoj. “Islamizacija započinje kebabom i već joj svjedočimo u Bratislavi”, rekao je predsjednik SNS-a Andrej Danko 2016. godine i nastavio: “Moramo učiniti sve što je u našoj moći da ubuduće ne bude džamije u Slovačkoj.”
Ipak, Slovačka nije jedina država koja je odabrala koju će vjeru priznati na svom teritoriju. U susjednoj Češkoj Republici, naprimjer, lokalna vijetnamska zajednica, koja uglavnom prakticira budizam, nedavno je podnijela zahtjev za službenu registraciju. Međutim, Ministarstvo kulture Češke treći put im tom zahtjevu nije udovoljilo.
U Češkoj živi oko milion katolika, što odgovara otprilike jednoj desetini stanovništva, ali u obje je države tek nekoliko muslimana; u Češkoj su muslimani činili manje od 0,1 posto ukupne populacije.
Bivša komunistička Slovačka uvijek se žestoko opirala naporima Evropske unije da se nosi s velikim priljevom uglavnom muslimanskih migranata u Evropu od 2015. godine, suprotstavljajući se kvotama za podjelu azilanata među članicama EU. Tada je Vlada premijera Roberta Fica rekla da islamu nije mjesto u Slovačkoj. Odmah potom je usvojen zakon koji je predložila Ficova koalicijska Slovačka nacionalna stranka. Zvanično, zakon je predložen ne zbog muslimana nego da bi, kako su kazali iz SNS-a, spriječili registracije novih crkava, poput satirične Crkve letećeg čudovišta od špageta, koja ima svoje sljedbenike širom svijeta.
Zakon je odobren dvotrećinskom većinom u parlamentu uz odbijeni prijedlog opozicijske krajnje desne Narodne stranke – Naša Slovačka da se ljestvica podigne na 250.000 sljedbenika u zemlji koja ima 5,4 miliona stanovnika. Tada je Andrej Danko zatražio i zabranu nošenja burki u javnosti i izgradnju džamija i munara.
Kako su objavljivali slovački mediji, muslimansku zajednicu u toj zemlji čine uglavnom imigranti koji su došli studirati devedesetih godina prošlog stoljeća i odlučili ostati. S povećanjem broja muslimana, zajednica je oformila fondaciju 1999. godine, a deset godina kasnije u Bratislavi je otvoren Centar za interkulturalni dijalog Cordoba, koji se općenito smatra centralnom islamskom institucijom u Slovačkoj. Aktivnosti fondacije uključuju zajedničke namaze, izložbe i obrazovne kurseve o islamu. Fondacija izdaje jedan bilten, organizira programe za djecu i prikuplja donacije za siromašne.
Nedostatak džamija stvara još jedan problem slovačkim muslimanima, koji nisu pronašli mjesto za namaze i okupljanje. Živeći u jedinoj evropskoj zemlji bez ijedne džamije, zvaničnici u Islamskoj fondaciji pokušali su dobiti dozvolu za izgradnju džamije u Bratislavi, ali njihova je aplikacija odbijena. Centar za istraživanje etniciteta i kulture (CVEK) u Bratislavi proveo je nekoliko istraživanja o mišljenju Slovaka o manjinama i religijama i otkrio da blizu 70 procenata ispitanika ne odobrava državnu dozvolu muslimanima da prakticiraju svoju vjeru.
Polovina se slaže da islamski i kulturni centri u Slovačkoj ne bi trebali biti dopušteni. “Ljudi se plaše da, ako dozvolimo jednu džamiju ovdje, muslimani će se početi doseljavati u gomilama, onda će pokušati preobratiti nas na islam i zavladati ovdje”, pojasnili su iz tog centra, pripisujući neke predrasude historiji ili jakom kršćanskom konzervatizmu. Prije stotinu godina, pod vlašću bratislavskog dvora mogla se naći katolička katedrala Sv. Martina, jedina jevrejska sinagoga, pravoslavna crkva, a tu je bila također i džamija, jedne do drugih. Danas nema ni sinagoge ni džamije.
STAV
