Sjeverna Dakota: Najstarija džamija Sjeverne Amerike

Do 1870-ih, američka vlada preuzela je od urođenika kontrolu nad područjem koje danas predstavlja sjever Dakote. Željeznička pruga „Sjever-Pacifik“ počela je s radom 1883. godine. Slijedilo je naseljavanje novog stanovništva. Doseljenici bi dobiti do 160 jutara plodne prerije. Bila je to besplatna zemlja, a novi vlasnici morali su obećati da će je urediti za poljoprivrednu proizvodnju. Mnogi koji su se prijavili za imanja u Sjevernoj Dakoti došli su iz inostranstva.

Oni iz inostranstva uključivali su imigrante iz modernog Libana, tada dijela Osmanskog carstva. Nazvali su se Sirijcima, jer Liban je tada bio dio Sirije, a naseljavali su se oko grada Ross. Knjiga Prairie Peddlers Williama Shermana izvještava da je prva muslimanska porodica koja je predala zahtjev za imanje u blizini grada Ross to učinila 1902. godine, a slijede ih još desetine. Obrađivali su zemlju, „dokazali se“,  što znači da su ispunili zahtjeve vlade potrebne za vlasništvo nad zemljom i osnovali enklavu arapskih govornika.

Ta mala zajednica 1929. godine sagradila je džamiju. Fotografija reproducirana u Shermanovoj knjizi prikazuje nisko postavljenu pravougaonu strukturu izgrađenu na plitkom podrumu. Ima svod s krovom i kameni dimnjak. Zidovi su napravljeni od betona, a drveni predsoblje označava ulaz. Zgrada je skromna i neupadljiva. Ništa o arhitekturi ne upućuje da je to bilo mjesto za molitvu.

Prvobitna struktura urušila se 1979. godine, jer se muslimanska zajednica u Rossu smanjila tokom dvadesetog vijeka. Prije nešto više od deset godina, lokalna porodica sirijskog porijekla prikupila je novac za novu zgradu, spomenik izvorniku.

Sociolog Cary Beckwith o obnovljenoj džamiji piše: „Vozio sam pola milje niz makadam. Oko mene je bilo poznato zelenilo oranica i  žuto-smeđi pašnjaci. Stoka je pasla na polju na istoku. A onda je na blago uzdignutoj ravnini s moje desne strane, koju su isprva zasjenjena tri stabla, bila četvrtasta kamena zgrada..“

Zgrada džamije izgleda nešto drugačije od originala. Pri obnovi željelo se izgled džamije prilagoditi orijentalnom stilu. Nema ukrasne detalje, niti ima prozore. Površina objekta je oko 25 metara kvadratnih. U okolini se mogu pronaći tragovi temelja originalne džamije, koja je bila dimenzijama nešto veća.

Za Intelektualno.com priredio: Faris Marukić