Piše: Savin Mattozzi
Zvuk dvadesetak djece koji vježbaju učenje Kur’ana ispunjava inače prazan Islamski kulturni centar Via Roma u Palermu u Italiji.
Dvoje djece se izdvaja iz grupe i počinje se igrati skrivača iza zavjese koja razdvaja dječiji dio od ostatka centra.
Imam Sehab Uddin ih brzo vraća na njihovo mjesto.
Dom za više od 25.000 imigranata, od kojih su mnogi iz većinskih muslimanskih država kao što je Bangladeš, Palermo je postao simbol multikulturalizma i integracije koja je izgrađena na sicilijanskoj historiji.
Ovaj mediteranski otok, čiji je glavni grad Palermo i koji je bio muslimansko uporište oko 200 godina između 9. i 11. stoljeća, i dalje nosi obilježja islamske historije i fizički i kulturno.
Ahmad Abd Al Majid Macaluso, imam u Palermu, šeta kroz manastir San Giovanni degli Eremiti i pokazuje na izblijedjeli dio zida.
On objašnjava da je tu bio mihrab, polukružno udubljenje u džamijskom zidu okrenuto prema Kabi u Meki, najsvetijem mjestu u islamu.
„Svaka crkva ovdje je bila džamija koja je bila sinagoga koja je bila crkva koja je bila džamija“, objašnjava on. „Ovo je historija Sicilije.“
Sklonost ka islamskom identitetu
Imam Macaluso misli da ovi simboli, kao što je kur’anski natpis na Katedrali u Palermu, arapsko-normanska arhitektura koja krasi pejzaž, i kultura naroda olakšavaju muslimanskim imigrantima da se prilagode svom novom domu.
„Bez sumnje, za muslimane koji dolaze ovdje iz drugih država, Sicilija je sretni izuzetak jer je prisutna prirodna sklonost ka jedinstvu, da se prepozna bratstvo sa muslimanima, Jevrejima i drugim religijama“, rekao je Macaluso.
„Sicilijanci se razlikuju od ostatka Evrope po ovoj prirodnoj sklonosti ka diverzitetu. Sicilijanci imaju afinitet za islamski svijet u svojoj DNK.“
Masrur Rahim, mršavi 29-godišnjak originalno iz Bangladeša, preselio se u Palermo sa devet godina.
Rahim, koji sada radi u putničkoj agenciji u gradskom centru, gostoljubivost Sicilijanaca pripisuje njihovom islamskom porijeklu i multikulturalnoj prošlosti.
„Povezanost koju osjećate je u ljudima jer su oni [muslimani] ostavili nešto u ljudima“, rekao je Rahim. „Oni su sasvim drugačiji od sjevernjaka. Ovdje su više prijateljski raspoloženi, prihvataju ljude, ovdje je bolje nego u drugim mjestima u Italiji, sjevernim dijelovima Italije.“
Imam Sehab Uddin također vjeruje da postoji razlika između kultura sjeverne i južne Italije.
„Italija je kao zgrada“, objašnjava on. „Ljudi na sjeveru su na višim spratovima i ne razgovaraju sa ljudima s nižih spratova [jug]. Ljudi na sjeveru, u gradovima kao što su Padova i Venecija, me se plaše. Ako im pokušam privući pažnju da im postavim pitanje, oni me se plaše. Ako upitam nekoga ovdje, oni mi odgovaraju i odmah mi pomognu.“
Tunižanski arapski
Patrizia Spallino, profesorica arapskog jezika i direktorica Ureda za srednjovjekovne studije u Palermu, objašnjava da je tunižanski arapski koji su govorili na ovom otoku prije više od 1000 godina i dalje evidentan u sicilijanskom dijalektu kroz mjesta i svakodnevne riječi.
Ime lučke četvrti Marsala u Palermu potječe od arapske riječ marsala, što znači „Božija luka“.
Ovaj utjecaj je vidljiv u uobičajenim sicilijanskim riječima kao što je meskeen, od arapskog miskeen, što znači neko ko je siromašan ili nesretan.
Iako je ovaj arapski utjecaj evidentan nekome ko proučava jezik i poznaje historiju, Spallino objašnjava da je većina populacije nesvjesna ovih poveznica.
Ljudi su još svjesni onoga što ona naziva mediteranskom idejom gostoljubivosti.
„Ideja gostoljubivosti, počevši sa Grčkom i Arapima i potom Bizantincima…je sveta“, kaže ona. „Radite sve što možete za gostoljubivost. U arapskim državama, kada vas pozovu [u svoj dom] pripreme vam čaj, nešto za jesti, tako rade i na Siciliji.“
Ali realnost ove gostoljubivosti nije bila ista diljem Italije.
U proteklih nekoliko godina u Italiji se desilo nekoliko napada protiv imigranata – a najgori se desio prošle godine u centralnom talijanskom gradu Macerati, gdje je muškarac koji se kandidovao na lokalnim izborima ispred stranke Lega, stranke krajnje desnice, ustrijelio i povrijedio šest afričkih migranata u nizu pucnjava iz automobila.
Pored ovih napada, talijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini, zauzeo je oštar stav protiv imigracije, povremeno zabranjujući onima koji su spašeni na Mediteranu da se iskrcaju u talijanskim lukama.
Jedan od najglasnijih političara koji se protive talijanskim antiimigracionim politikama bio je gradonačelnik Palerma Leoluca Orlando.
„Ministar Salvini nije protiv muslimana, ministar Salvini nije protiv imigranata, ministar Salvini je protiv Talijana“, kaže Orlando, lupkajući prstima po stolu. „On je protiv naše kulture gostoljubivosti, on je protiv naše mediteranske duše, on je protiv naše historije.“
‘Palermo nije Frankfurt ili Berlin’
Prošlog januara se Orlando, zajedno sa gradonačelnicima Napulja, Reggio Calabrije i Firence, sukobio sa Salvinijem odbivši kontroverzni Sigurnosni dekret. Ovaj dekret je djelimično, ukinuo boravišne dozvole iz humanitarnih razloga, zamijenivši ih kraćim dozvolama za specifične slučajeve kao što su prirodne katastrofe.
Orlandov srdačan pristup imigraciji i multikulturalizmu vidljiv je u njegovom uredu. Hvali se 200 godina starim Kur’anom veličine stočića za kafu, koji je gradu poklonila Fondacija Aga Khan.
Arapski i francuski pamfleti o pravima migranata uredno su smješteni sa strane njegovog stola.
„Kada me neko upita koliko ima imigranata u Palermu, ja ne odgovaram sa 100 000 ili 120 000“, objašnjava Orlando. „Ja kažem nema nijedan jer su svi ljudi u Palermu stanovnici Palerma. Gradonačelnik Palerma ne pravi razliku između onih koji su rođeni u Palermu i onih koji žive u Palermu.“
Orlando povezuje svoju perspektivu o imigraciji i svoju politiku sa historijom i kulturom ovoga grada.
„Na jugu Italije, posebno, mi nismo Evropljani, izvinjavam se ali Palermo nije Frankfurt ili Berlin.“
„Palermo nije Pariz…Palermo je Bejrut, Palermo je Istanbul, Palermo je Jerusalem, Palermo je Tripoli. Palermo je bliskoistočni grad u Evropi. Mediteran nije more, to je kontinent. Mi imamo mediteranski identitet koji je multikulturalni.“
Ovaj multikulturalni identitet je ljudima poput Masura pomogao da se osjećaju ne samo tolerisanima već prihvaćenima.
„Osjećam se kao kod kuće sada“, kaže on. „Ako odem negdje drugo u Italiji, kao što su Venecija ili Milano, kažem ‘Ne’, želim se vratiti kući u svoj Palermo.“
Izvor: Al Jazeera
