Šejh Sinan iz Mađarske – istaknuti vakif Srebrenika Šejh Sinan iz Mađarske – istaknuti vakif Srebrenika
U cilju suprotstavljanja atmosferi apatije i pesimizma i nastojeći pokazati da je Bosna i Hercegovina država koja se brine o svojim velikanima i drži... Šejh Sinan iz Mađarske – istaknuti vakif Srebrenika

U cilju suprotstavljanja atmosferi apatije i pesimizma i nastojeći pokazati da je Bosna i Hercegovina država koja se brine o svojim velikanima i drži do svoje bogate kulturne tradicije, nužno je o velikanima, o dobročiniteljima vremena i njihovoj ‘besmrtnosti’ govoriti. Među velikanima vremena, značajnu ulogu imaju i vakifi sa naših prostora, stoga nije čudo što njegujemo instituciju vakufa kao simbol dobročinstva i solidarnosti.

Pojava islama na prostoru Srebrenika se vezuje uz dolazak osmanskih jedinica, a njegovo širenje, ali i haber o sufizmu na prostoru Srebrenika, se povezuje s imenom vakifa, šejha Sinana. Ljepote sufijskih mudrosti i poezije, ljepota i privlačnost derviških zikrova, samo su jedan dio bogate sufijske tradicije, a ona nije zaobišla ni naše prostore. Naime, historijski izvori kažu da je šejh Sinan porijeklom iz Mađarske, a prije dolaska u Bosnu 1690., školovao se u prijestolnici Osmanskog carstva. O njemu, njegovom životu i djelu postoji nekoliko priča. Jedna od njih kaže kako je po dolasku u Srebrenik, šejh Sinan vidio kako mještani grade džamiju, a šejh ih tada posavjetova da je sagrade nešto niže. Mještani ga ne poslušaše, a šejh Sinan nakon obavljene molitve se pozdravi s radnicima riječima: „Radite vi, radite.“ Džamija je ujutru osvanula na mjestu koje je šejh Sinan i sugerisao. Druga priča govori o Sinanovom prijatelju Pobri, pravoslavcu, koji nakon provedenog vremena sa šejh Sinanom prihvati islam, te bivaju ukopani jedan pored drugog.

Šejh Sinan je osnovao i svoj tarikat – halvetija, te je sagradio mesdžid. Djelokrug aktivnosti šejha Sinana, uz pridobijanje novih pristalica tarikata, obuhvatao je i rad na širenju islama, pri čemu treba naglasiti da su na ovom području bili prisutni i narodi drugih vjeroispovijesti, koji su u velikom procentu primali islam. Smatra se da je održavao kontakte sa predstavnicima vlasti na ovom području. Iako je imao jasne ciljeve prema kojima je težio, od kadije je dobio naređenje da se bavi poslovima samo po naređenju sandžak bega.

Šejh Sinan se našao u nezahvanoj poziciji, nametani su mu teški poslovi, a nakon što je kadija ubijen, šejh Sinan odluči da napusti mjesto. Otišao je Sultanu kako bi rekao da mu prepušta imovinu u Srebreniku, a stražar ga ne primi, smatrajući ga nedostojnim. U Srebreniku, iza šejh Sinana, ostala je džamija, koja zbog urušavanja zidova bi porušena 1963. godine, te je na istom mjestu izgrađena nova. Vlasti SFRJ su u periodu od 1948. do 1988. oduzele veliki dio šejh Sinanovog vakufa.

Danas, uz šejh Sinanovu džamiju nalazi se i njegovo turbe koje je svjedok o životu ove historijske ličnosti, a mještani Gornjeg Srebrenika ne zaboravljaju i često pripovijedaju priče o istaknutom vakifu svoga mjesta.

Piše: Rabija Arifović

intelektualno.com

Facebook komentar

Intelektualno