Samir Baćevac, rođen 1977. godine u Bijeljini, sa porodicom (suprugom i troje djece) živi u Janji. Po zanimanju je profesor islamske vjeronauke. U dva mandata je biran za odbornika u Skupštini Grada Bijeljina (2004-2008. i 2012-2016.). Nakon parlamentarnih izbora 2014. godine biva izabran za delegata u Vijeću naroda bh. entiteta RS a od januara 2020. godine obnaša istu funkciju delegata u tekućem mandatu. Zaposlen je u JU Osnovna škola „Meša Selimović“ i JU Srednja stručna škola u Janji na poslovima profesor islamske vjeronauke. Godine 2017. dobio je priznanje „Zlatna medalja Grada Bijeljina“ za nesebičan doprinos u pripremi i realizaciji kapitalnih projekata od opšteg interesa za Bijeljinu. Član je Glavnog odbora SDA Bosne i Hercegovine.
Nosilac je liste Pokreta za državu za Skupštinu bh. entiteta Republika Srpska.
Sa Samirom Baćevac razgovaramo o njegovom političkom djelovanju, kampanji, iskustvima sa dijasporom…
INTELEKTUALNO: Prije 18 godina ste izabrani na mjesto prvog čovjeka SDA Janje. Te 2004. godine imali ste 27 godina. Šta je bio razlog vašeg uključivanja u javni život i to jedne povratničke zajednice?
-U Janju sam se vratio krajem 2001. godine zajedno sa porodicom – majkom, ocem i bratom koji se tih dana upravo oženio. To je bio period prvog masovnijeg povratka kada se veliki broj porodica sa djecom vraćao u skoro opustošene kuće koje su iza sebe ostavile izbjeglice koje su boravile u našim kućama. U svakoj sredini u kojoj sam boravio težio sam biti društveno aktivan član i dati svoj doprinos postizanju šire, društvene koristi. Po povratku u Janju uključio sam se u proces adaptacije imamske kuće pored srušene Džedid džamije koju smo vrlo brzo preuredili u mesdžid u kojem su povratnici klanjali sve namaze do obnove Džedid džamije. Bila je to kuća sa koje je pet puta dnevno učio ezan koji je, to se jasnije vidi sada iz 2022. godine, bio duhovni temelj našeg povratka i ostanka na rodnoj grudi. Kao apsolvent zeničke Islamske pedagoške akademije, u Janji sam 24. marta 2001. godine predvodio prvu poslijeratnu džumu namaz. Od septembra 2002. godine počinjem raditi kao vjeroučitelj u Osnovnoj školi „Meša Selimović“ u Janji. Mnoštvo problema u obrazovanju, održivom povratku, komunalnoj infrastrukturi… doveli su me u položaj da se aktivnije uključim u društveni i javni život tako da sam, od strane velikog broja prijatelja na unutarstranačkim izborima predložen i neposlijetku izabran za predsjednika Opštinskog odbora SDA Janja. Potom, na lokalnim izborima 2004. godine bivam izabran za odbornika u Skupštini opštine Bijeljina. Ispostavilo se na kraju tog četverogodišnjeg mandata da sam bio jedan od najaktivnijih odbornika. U tom periodu uspjeli smo zaposliti preko 30 Bošnjaka u raznim institucijama u Bijeljini i Janji, u opštinskoj administraciji, u Domu zdravlja, školi i slično. Već 2006. godine inicirali smo pokretanje značajnijih projekata u oblasti infrastrukture, asfaltiranja ulica, proširenja vodovodne mreže i javne rasvjete.
INTELEKTUALNO: Janja je jedno od onih mjesta u Bosni i Hercegovini na kojima se desio najmasovniji povratak protjeranih Bošnjaka. Oni koji su posjećivali Janju tokom posljednjih 20 godina imali su priliku uvjeriti se u zajedničko, usklađeno, nesebično djelovanje predstavnika političkog, vjerskog i kulturnog života u Janji. Kako ste ostvarili takvu usaglašenost?
-Janja je zasigurno simbol povratka nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu i mogu posvjedočiti da je uložen veliki napor da taj povratak bude održiv. U svemu tome presudnu ulogu imalo je neopisivo zajedništvo i požrtvovanost svih pojedinaca i institucija koji su se maksimalno zalagali da povratak u Janju uspije. Tokom prognaničkih dana ljudi iz Janje su sa posebnom, neobjašnjivom empatijom i željom čeznuli za rodnom grudom. Kada su se tokom 1999. godine prvi entuzijasti vratili u Janju to je bio opšti alarm svima da se spremaju za povratak svojim kućama. Kada iz ove perspektive pogledam na sve opstrukcije i ogromne prepreke koje smo imali na tom putu ne mogu našu želju za povratkom objasniti ničim drugim osim ogromnom ljubavlju prema Janji i svom komšiluku. Otuda vjerujem i ta bliskost i svijest o upućenosti jednih na druge. Bošnjaci Janje su odmah po povratku krenuli sa obnovom vjerskog, kulturnog i političkog života pa se ta sinergija reflektovala u veoma organizovanoj strukturi koja se zadržala do današnjih dana. Uz sve poteškoće koje neizostavno postoje u našim međusobnim odnosima trudimo se da sve to ne utiče na naše djelovanje unutar institucija tako da se međusobno podupiremo tokom realizacije svih projekata za opšte dobro naše Janje. Okolnosti i prostor u kojem živimo druge alternative nam i ne dozvoljavaju.
INTELEKTUALNO: Više od dvije decenije živite u manjem bh. entitetu. Možete li nam reći kako danas izgleda Bosna i Hercegovina posmatrana iz Janje, očima jednog povratnika?
-Kao što ste rekli, već više od dvije decenije živim u dijelu Bosne i Hercegovine u kojem se ona sistematski, na sve načine i u svim prilikama negira. Primjera radi, ime naše domovine ovdje se izgovara i piše isključivo skraćeno a i to samo onda kada se na drugi način njeno ime ne može ignorisati. Takav odnos prema Bosni i Hercegovini kod nas povratnika budi poseban osjećaj patriotizma i ljubavi prema našoj voljenoj i jedinoj domovini. Možemo to nazvati prkosom, ponosom ili domoljubljem ali zasigurno se možemo ponositi masovnim i organizovanim obilježavanjem bitnih datuma (Dan nezavisnosti i Dan državnosti Bosne i Hercegovine), postavljanjem zastava Bosne i Hercegovine na ulicama Janje i još brojnim akcijama izražavanja naše ljubavi i pripadnosti zemlji Kulina i Tvrtka. Iako se tako ne čini iz perspektive Sarajeva, ovdje zaista živi Bosna i Hercegovina i zato se radujemo svakom napretku naše države i naših ljudi, radujemo se svakoj pobjedi naše reprezentacije ili bilo kojem uspjehu pojedinaca koji vraćaju nadu u prosperitetniju budućnost naše domovine. Ponekad ostanem zatečen i razočaran kad u sredinama u kojima Bošnjaci imaju priliku da slobodno, bez ikakvih ograničenja, na mnogo bolji i kvalitetniji način promovišu našu domovinu, a umjesto toga vidim njihovu statičnost, nezainteresovanost, zaokupljenost uskim interesima ovog ili onog… gledano iz Janje, mogu reći da Bosna i Hercegovina izgleda kao prelijepa kuća koju njeni stanari periodično grade i ruše. Svojim povratkom mi, Bošnjaci Janje odlučili smo da budemo njeni graditelji i mogu reći da se odavde, sa Drine, jasnije vidi ko je gradi a ko je ruši.
INTELEKTUALNO: U toku je predizborna kampanja. Kako biste ocijenili dosadašnji tok iste, naročito na prostoru na kojem živite i djelujete?
-Predizborna kampanja ulazi polahko u svoju finalnu fazu i pokazuje da je ovo, po mnogim pokazateljima, jedna od najprljavijih i najneizvjesnijih predizbornih postdejtonskih kampanja. Mi u istu ulazimo sa jasnim pozicijama i ciljevima. Po prvi put nakon povratka uspjeli smo napraviti kompaktan i jedinstven front deset probosanskih stranaka u koaliciji pod nazivom „Pokret za državu“. Učinili smo to sa ciljem objedinjavanja i sprečavanja rasipanja glasova zbog čega se u prethodnim izbornim ciklusima uveliko slabila pozicija Bošnjaka i Hrvata u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Velika je borba suprotstavljenih blokova srpskih političkih stranaka za sve nivoe i uveliko su počeli pritisci, ucjene i pripreme za masovnu kupovinu glasova. Mi smo svakodnevno na terenu i u kontaktu sa našim građanima do sada smo uspjeli prenijeti poruku o važnosti izlaska na izbore, značaju zajedničkog nastupa i svim benefitima koje bi mogli imati kao povratnici sa većom zastupljenošću Bošnjaka u zakonodavnim organima entiteta i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Uprkos svim poteškoćama, obeshrabrivanjima i defetizmu, koji se posebno i namjerno širi u medijima i na društvenim mrežama, uvjereni smo da će naši građani izaći na izbore i podržati našu listu „Pokret za državu“ i kandidate za sve nivoe vlasti kao i kandidata za potpredsjednika bh. entiteta RS, Senada Bratića.
INTELEKTUALNO: U okviru kampanje koju je realizovao Centar za dijasporu “Mreža” krajem prošle godine ste boravili u Njemačkoj. Kakav je utisak na Vas ostavila bosanskohercegovačka dijaspora? Šta uraditi da se poprave odnosi Matice i naših ljudi u dijaspori?
-Bosanskohercegovačka dijaspora je bogat i neiscrpan potencijal koji se do sada nije dovoljno afirmisao i kanalisao u pravom smjeru. Nepostojanje državnog ministarstva za bh. dijasporu osnovna je zamjerka naših ljudi tamo. Svjesni su kompleksnosti ustroja naše države i da pod krovom državnih institucija rade i oni koji se ne raduju bilo kakvom napretku Bosne i Hercegovine. Uprkos svemu tome, postoji velika želja i izražena ljubav prema domovini, spremnost na podršku korisnih projekata u Bosni Hercegovini, ali je osjetna zapuštenost veze između Matice i naše dijaspore. Taj odnos hitno moramo popravljati i vraćati u tokove međusobne saradnje. Tamo živi veliki broj profesionalno ostvarenih i veoma uspješnih Bosanaca i Hercegovaca koji bi željeli investirati u našu domovinu ali traže inpute gdje je to moguće i koliko je to sigurno u našem političkom okruženju. Za vrijeme dok sam boravio među njima održan je niz sastanaka u prisustvu predsjednika Bakira Izetbegovića, premijera vlade Federacije Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, nekoliko opštinskih načelnika iz domovine koji su pojasnili sistem funkcionisanja administracije i tržišta u Bosni i Hercegovini i time razbili mnoge tabue oko investiranja u Bosnu i Hercegovinu. Očekuju se prvi efekti već u skorije vrijeme.
Intelektualno.com
