Kako bi se takmičili s kompanijom Cunard Lineom za vrlo profitabilnu prekookeansku trgovinu i transport putnika White Star Line odlučio je stvoriti klasu brodova koji bi se istakli po udobnost, ne po brzini. Prvi naručeni brodovi bili su Olympic i Titanic, a Britannic je došao nešto kasnije. Firma iz Belfasta Harlanda and Wolff započela je izgradnju Olympica 16. decembra 1908. godine polaganjem kobilice. Nakon završetka rada na trupu i glavnoj strukturi, brod je porinut 20. oktobra 1910. godine. U vrijeme kada je okončano njegovo uređenje 1911. godine, Olympic je bio najluksuzniji brod na svijetu. To je ujedno bio i najveći, dužine 269 metara i bruto tonaže od 45.324 tona. Mogao je prevoziti više od 2.300 putnika.
Prvo putovanje od Belfasta do Liverpoola u maju 1911. godine bilo je savršeno tempirano da se poklopi sa porinućem poznatijeg RMS Titanic u Belfast. Brod je prvi put doplovio do New Yorka 21. juna 1911. godine
Blizu potonuća
RMS Olympic je 20. septembra 1911. godine skoro potonuo kada se ogromni brod sudario sa britanskom ratnom brodom HMS Hawke. Britanski ratni brod probio je dvije velike rupe u Olympicovom trupu, iznad i ispod vodene linije. Ovo skoro katastrofalno oštećenje rezultiralo je ulazak vode u dva vodootporna pretinca RMS Olympica i značajnim oštećenjima na propeleru. Dok je HMS Hawke bio gotovo uništen, RMS Olympic je otplovio natrag u Southampton. Ova pomorska katastrofa pokazala se vrlo skupom za kompaniju White Star. Kraljevska mornarica smatrala je RMS Olympic odgovornim za štetu na oba broda, što je rezultiralo velikom kaznom za tu kompaniju i ogromnim računima za popravke.
Poslije potonuća Titanika, bilo je jasno da je floti kompanije White Star potrebna dorada. Razlog zašto je Titanic potonuo bio je zbog dizajna vodonepropusnih odjeljaka. Pregrade između njih nisu se protezale do vrha trupa, što znači da je, dok je jedan odjeljak potonuo, voda slijevala u drugi.
Prvi svjetski rat
U maju 1915. godine, RMS Olympic je prešao u ruke britanske mornarice u svrhu vojnog prijevoza. Sav mirnodopski luksuz uklonjen je sa broda, a na njega se postavlja oružje. Kroz prvi svjetski rat, Olympic je prevozio po 6000 vojnika između Britanije i Sredozemlja tokom Bitke na Galipolju. Kasnije je brod prevozio vojnike od Halifaxa iz Nove Škotske u Veliku Britaniju. Za to vrijeme, plovilo je obojen maskirnom zaštitom da bi se zaštitilo od njemačkih brodova.
Kada su Sjedinjene Države 1917. ušle su u rat RMS Olympic angažovan da prevozi američke trupe. U maju 1918. godine, dok je vozio trupe preko Engleskog kanala, Olympic je na površini naišao na U-103. Nakon okršaja Olympic je potopio podmornicu prije nego što je mogla otvoriti vatru. Kroz rat, RMS Olympic je sigurno prevezao preko 200.000 vojnika, stekavši simpatičan nadimak “Stari pouzdani”.
Kraj putovanja
Nakon što su SAD donijele niz zakona koji su ograničavali imigraciju, sve glavne linije putničkih brodova pretrpjele su financijske gubitke. Profitabilnost prekookeanskih poslova s putnicima usredotočena je na prodaju karata u jednom smjeru koje su imigranti kupili da bi stigli u Ameriku. Da bi nadoknadio ovaj gubitak, White Star Line izvršio je nekoliko nadogradnji ponude RMS Olympica, u nadi da će privući turiste. Međutim, i nakon ovih poboljšanja, Olympic se borio za klijente sa novijim brodovima poput njemačkog SS Bremena, italijanskog SS Rexa ili francuskog SS Île de France. Kao rezultat Velike ekonomske krize kompanija White Star Line spojila se sa suparničom kompanijom Cunard 1934. godine. Britanska vlada složila se da pozajmi novoj kompaniji 9,5 miliona funti za izgradnju dva nova broda, Queen Mary i Queen Elizabeth.
Do odlaska u zasluženu penziju RMS Olympic je obavio 257 putovanja preko Atlantika, prevezao 430.000 komercijalnih putnika i prešao 1,8 miliona milja.
Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić