Riza-beg Kapetanović rođen je 25. maja 1868. godine. Njegov otac bio je Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak. Od 1890. godine u kulturnim i književnim glasilima objavljuje pjesme, da bi 1893. godine objavio i svoju prvu knjigu pjesama pod nazivom „Pjesme“. Stihove i prigodne crtice objavljivao je u listovima „Bošnjak“, „Bosanska vila“, „Nada“ i „Behar“. Jedan je od osnivača muslimanskog kulturno – prosvjetnog društva „Gajret“. Umro je 1931. godine u Sarajevu.
Na poeziju Riza-bega Kapetanovića uticala je narodna usmena poezija. Uglavnom je pisao ljubavne i rodoljubne pjesme. Također, pisao je pjesme koje su se doticale tradicije i vjere. Pjesma „Lejlei Kadar“ predstavlja iskonsku potragu za mirom, smislenijom javom i opravdanim pjesničkim snom.
Pjesma „Lejlei Kadar“
Dobro se sjećam onog zemana,
Tiha je bila i vedra noć,
Dvadeset i sedma noć ramazana –
Svom robu Allah kad pruža moć.
Noćas je vr’jeme, noćas je doba,
“Lejlei-kadar” – kad dobri Bog
Molitve prima svakoga roba,
Molitve roba – pravoga svog.
Oči sam upro u nebo blago,
Kad će se njegov rastupiti svod,
Da molim Boga za sve mi drago:
Za oca, majku, za cj’eli rod.
Sve mi je ravno do mora bilo,
Ljubih i grlih vaskolik sv’jet;
Ljubih i grlih mrsko i milo,
Drvo i kamen, šareni cvijet.
Svjetlo treperi s vitih munara,
Bliži se, kuca – žuđeni čas;
Svemirom ču se molitva stara:
Allah je velik – On je vrh nas!
Svjetlo treperi s vitih munara,
Dolom se stere ružičast sjaj.
Pred okom čudna slika se stvara:
Planulo miljem na svaki kraj.
Vedrim se nebom rumen oblila,
Na zemlju slijeće zvijezda roj.
Zelena gora tlima se svila,
Tišinom šumi slavuja poj.
I jednim trenom sinu i presta
Jedva izustih: O Bože spas!
I jednim trenom nesloge nesta,
Ljubav je žarka grijala nas!
Na nebu vedra danica blista,
Svitala zora, svitao dan;
Spajala srca ljubav nam čista,
I to je bio samo pusti san!
Autor: Riza-beg Kapetanović
Za Intelektualno.com pripremio: Alen Borić
