Piše: Admir Lisica
Čitajući izjavu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarević tokom posjete Izraelu, u kojoj po ko zna koji put spominje Bošnjake, Bosnu i Hercegovinu i bosanski islam u negativnom kontekstu, ne mogu a da se ne sjetim Derviša Korkuta, hrabrog bibliotekara koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata riskirao vlastiti život kako bi spasio Sarajevsku Hagadu, jedan od simobola grada na Miljacki. Široj javnosti poznata je također i slika na kojoj mlada muslimanka prikriva ruku Jevrejki na kojoj je imala žutu traku, štiteći je tako od sudbine koja je zadesila hiljade drugih bosanskohercegovačkih Jevreja.
Opredjeljenost za vrijednosti antifašizma
Radnja na fotografiji desila se u Sarajevu, kao i u slučaju ranije spomenutog Derviša Korkuta, o čemu predsjednica Grabar-Kitarević, izgleda, ništa ne zna. Za razliku od hrvatske predsjednice, član Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini historičar Eli Tauber o odnosu bosanskih muslimana prema Jevrejima i jevrejskog zajednici općenito za vrijeme Drugog svjetskog rata zna dosta više, čemu svjedoči njegova izjava koju je dao medijima komentirajući spornu izjavu: „Da je tačna tvrdnja predsjednice Grabar-Kitarović, ne znam kako bih se ja kretao ulicama moga grada“. Zna gospodin Eli Tauber koliko su Bošnjaci tokom Drugog svjetskog rata činili za svoje komšije Jevreje i Srbe u vremenu kada je fašizam prijetio uništiti sve neistomišljenike. Opredjeljenost za vrijednosti antifašizma kod Bošnjaka vidljiva je od početka Drugog svjetskog rata pa sve do danas, o čemu govori veliki broj bosanskih muslimana koji su zbog takvog stava svoj život skončali u logoru Jasenovac. Borba za suživot i ravnopravnost u posljednjem ratu je također odvela mnogobrojne Bošnjake u neki od zloglasnih logora, s čim je predsjednica Grabar Kitarević sigurno veoma dobro upoznata. Ono što treba da čudi u njenoj izjavi je svakako nebriga o hiljadama onih Hrvata iz Dalmacije, čiji profit u velikoj mjeri ovisi od gostiju iz Bosne i Hercegovine, koji su većinom Bošnjaci, „skupina“ koju predsjednica kontinuirano pokušava „ocrniti“ u očima Evrope.
Odsutnost sa hrvatskih plaža
Analizirajući dosadašnji tok turističe sezone lahko se može zaključiti da se u Hrvatska, jedina od zemalja u regionu, ne može pohvaliti rastom što za zemlju u kojoj značajan broj stanovništva živi od turizma predstavlja ozbiljan alarm za djelovanje u smjeru promjene te prakse. Činjenica je da turisti iz Bosne i Hercegovine posljednjih nekoliko godina slabije posjećuju hrvatski dio Jadrana, što se najčešće povezuje sa sve višim cijenama koje su približne onim na svjetski poznatim odmaralištima. Ipak, značajan dio turista koji dolazi iz „najvažnijeg hrvatskog susjeda“ svoju odsutnost sa hrvatskih plaža pripisuje i političkoj nekorektnosti susjedna sa kojim ima najdužu granicu. Imajući u vidu napetu političku situaciju u regionu, ali i zabilježen pad u srcu turističe sezone, prva dama Republike Hrvatske bi morala imati daleko odmjerenije izjave koje su prijateljske, ako ne zbog sebe onda radi desetine hiljada onih koji su joj dali glas smatrajući da će se njenim izborom hrvatski turizam poboljšati, a ne unazaditi. Neodmjerene i uvredljive izjave neće doprinijeti vraćanju „bošnjačkih“ turista na „hrvatske“ plaže, već će ih poslati u obližnju Crnu Goru, Albaniju ili Tursku, jer svako svoj novac želi potrošiti tamo gdje osjeća da je dobro došao. Retorika hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarević pogubna je podjednako za Bošnjake i Hrvate, čim prije to shvati, bit će lakše i jednim i drugim. Do tada, ako se domaćini s Jadrana zapitaju zašto ove godine ima manje Bošnjaka na njihovim plažama, odgovor mogu pronaći u istupima predsjednice.
Intelektualno.com
