• Impresum
  • O nama
  • Početna
  • Aktuelno
    • BiH
    • Sandžak
    • Region
    • Svijet
    • Događaji
    • Vijesti
    • Ekonomija
    • Intervju
  • Magazin
    • Zanimljivosti
    • Pozitivne priče
    • Obrazovanje
    • Duhovnost
    • Putovanja
    • Liderstvo
    • Menadžment
    • Sport
  • Historija
    • Bošnjački intelektualci kroz historiju
    • Historije Bosne i Bošnjaka
    • Historijski događaji
    • Svjetska historija
  • Dijaspora
  • Kultura i tradicija
    • Književnost
    • Etnologija
    • Umjetnost
  • Mišljenje
  • Kontakt
Nema rezultata
Svi rezultati
Početna Historija

Rat bosanskog kralja Ostoje sa Dubrovnikom

Intelektualno Intelektualno
18/09/2019
in Historija, Historije Bosne i Bošnjaka, Historijski događaji
0
Rat bosanskog kralja Ostoje sa Dubrovnikom
0
Dijeljenja
355
Pregleda
Podijeli na FacebookuPodijeli na Twitteru

U zadnjem desetljeću 14. stoljeća Bosansko kraljevstvo postaje predmetom političke borbe za prevlast pretendenata na ugarski tron Sigismunda Luksemburškog, Ladislava Napuljskog, te Osmanlija. Pored Mletačkih tvrdnji da su osvajanja Tvrtka u Dalmaciji 1390. godine izvršeno u njegovo ime, Ladislav Napuljski nije pomišljao na samostalne akcije na drugoj strani Jadrana sve do smrti prvog bosanskog kralja. Za takvu akciju potrebni su mu vladari ili velikaši koji bi igrali ulogu mostobrana za širenje utjecaja napuljskog vladara na područjima kojima tradicionalno dominira Ugarska. Tu ulogu preuzet će braća Vukčići, a kasnije vojvoda Hrvoje samostalno.

Za osnaživanje utjecaja na istočnoj obali Jadranskog mora Ladislav je trebao nekog snažnijeg saveznika. Logičan odabir bio je sultan Bajazit. Ladislav je predlagao sklapanje braka sa jednom od kćeri osmanskog sultana. Iako se taj brak nije realizirao alijansa je zaključena, što je Ladislavu dalo veći manevarski prostor u Dalmaciji i šire.

Slični tekstovi

Petr Pavel, novi predsjednik Češke Republike 1993. u Hrvatskoj spasio 50 francuskih vojnika

Petr Pavel, novi predsjednik Češke Republike 1993. u Hrvatskoj spasio 50 francuskih vojnika

28/01/2023
Nakon mamelučke pobjede kod Ayn Jaluta, počele su se  pojavljivati prve pukotine u Mongolskom Carstvu

Nakon mamelučke pobjede kod Ayn Jaluta, počele su se pojavljivati prve pukotine u Mongolskom Carstvu

28/01/2023

Za vrijeme vladavine Jelene Grube u Bosni, Dubrovčani sa svojim susjedom nastoje održavati dobre odnose, ali oni postaju oprezniji kada Dubrovčani 22. februara 1396. godine potvrde vjernost Sigismundu. Zbog snažne podrške bosanskih velikaša kraljici, ali i zbog napredovanja Osmanlija Sigismund nije bio u prilici da silom ostvari vlast u Bosni. Smjena Jelene, od strane velikaša, izbor Stjepana Ostoje za kralja 1398. godine, te Hrvojev zaokret ka Ladislavu, stavljaju Bosnu u poziciju Sigismundovog neprijatelja.

Pod izgovorom da je sklopio ugovor sa Osmanlijama Sigismund napada područja pod Hrvojevom vlašću. Napad na Donje Kraje, posebno Vrbaski grad nije polučio rezultate, pa se ugarski vladar povlači. Dubrovčani na vijest o nepovoljnom ishodu sukoba Sigismunda sa Hrvojem šalju u Bosnu 7. oktobra 1399. godine izaslanstvo koje bi sa Hrvojem pregovaralo o odstupanju Konavala, Novih Zemlja ili bar jedne od ovih župa. Namjera Dubrovnika je bila da područje Slanskog primorja od Kurila do Stona dobije bez plaćanja, već da Hrvoja i kralja Ostoju uvede u red svojih građana, dodjeli im po jednu kuću unutar zidina u vrijednosti do 1500 dukata.

Iako je izgledalo da će odnosi Bosne i Dubrovnika ući u mirnu fazu, to se nije dogodilo. Dubrovnik sa bosanskom centralnom vlašću, ali i velikašima ulazi u niz sukoba. Veliki problem bile su carine Kosača (u Ljutoj) i Pavlovića (u Ledenicama), posebno zbog pojave dvostrukog oporezivanja. Iz Dubrovnika negativno odgovaraju na zahtjev kralja da Vlasima Branku i Vlatku dopuste ispašu na Primorju, uz izgovor da je zemlja izdijeljena njihovim velikašima. Hrvoje je Dubrovčane zamolio da ustupe lađe, kako bi se prevezli poslanici kralju Ladislavu u Apuliju, ali je i ovaj zahtjev bio je odbijen. Hrvoje i kralj Ostoja potužili su se Vijeću na ovaj postupak, ali nisu dobili zadovoljavajući odgovor. Ovakav postupak nagnao je kralja na protumjere. Svim Dubrovačkim trgovcima u Drijevima nametnuo je obavezu plaćanja jednog dukata po kući. To za Dubrovčane bi težak udarac, ali kralj od toga nije odustao već je susjedu spočitao i trgovinu robljem. Pored svega navedenog i Pavle Radinović prigovori Dubrovniku da prima neke bjegunce.

U Bosni je stranka koja je podržavala Ladislava Napuljskog jačala. Stjepan Ostoja je do izvjesne mjere 1401. godine imao dobre odnose  sa Dubrovnikom. Ipak, iste godine on od Dubrovnika zatraži da skinu ugarsku i da postave bosansku zastavu. S druge strane vojvoda Hrvoje nastojao je dalmatinske gradove privoljeti da priznaju vlast Ladislava. Oni tim akcijama odolijevaju, posebno po saznanju da je kralj Sigismund slobodan.

Ladislav Napuljski u namjeri da ojača svoju poziciju 1402. godine stiže u Zadar. Imenovao je i svog namjesnika u Dalmaciji. Ladislav je od Dubrovnika priznavanje vlasti zahtijevao 1403. godine. Ovakve okolnosti i pritisak iz Napulja iskoristili su Ostoja i Hrvoje da istaknu svoje zahtjeve i pretenzije prema Dubrovniku. Najznačajniji od zahtjeva jeste da vrate Stonsko primorje. Kako je Dubrovnik takve uslove odbio otvoren je put ka ratu.

Dolazak Ladislava i njegovo krunisanje 5. augusta 1403. godine za ugarskog kralja dalo je prostora Ostoji da napadne Dubrovnik, koji nije pristao da direktno prizna Ladislavovu vlast, ali je jačanjem Ladislava to uskoro moglo da se desi. Stoga je pod izgovorom da štiti odmetnike iz Bosne Pavla Radišića i Pavla Klešića bosanski kralj odlučuje da izvrši napad. Ostoja je tražio da se u gradu razvije bosanska zastava.

Vojvoda Radič Sanković bio je najžešći pristalica Ostojinih planova. On je prvi pokrenuo bosanski napad juna 1403. godine, a poslije protjerivanja dubrovačkog kneza iz Kurila u Novim zemljama, njegove operacije bile su završene. Hrvoje, Sandalj i Pavle Radinović smatrali su da se spor može riješiti mirnim putem. Pošto bosanske vojske nisu bile u mogućnosti da prodru u grad, entuzijazam za ratovanjem polako jenjava. Republika je vodila, uglavnom, defanzivne akcije, pa je i njena vojska bila organizovana prema potrebama defanzivnih zadataka.

Osim usko vojnih direktiva, donesene su i neke odluke koje bi u ekonomskom smislu Bosance odvratili od daljeg ratovanja. Donosi se stroga zabrana nošenja i prodaje soli u Bosni, uz prijetnju kazne od 100 dukata. Dubrovačkim građanima biva zabranjeno da odlaze u bilo koji kraj Bosne. Velmože su rano uvidjele da Ostojin vojni pohod ne donosi uspjeh, pa se okreću ka mirnom rješenju. Nosioci takvih aktivnosti postaju Sandalj Hranić i Pavle Radinović. Ulogu pregovarača o primirju dobiva krstjanin Vlatko Tumarlić, ali Dubrovčani vojvode i kneza šalju izaslanstvo koje sugeriše da nije momenat za potpisivanje bilo kakvog mirovnog ugovora.  U Republici su sada bili u prilici da diktiraju vrijeme potpisivanja pomirbe.

Dubrovčani za pomirbu traže, osim vraćanja Primorja, izmirenje ratne štete. Ostoja koji se nalazio u nezavidnom položaju odluči da se prikloni Sigismundu. Posredstvom mačvanskog bana Ivana Morovića Ostoja se miri sa Sigismundom i priznaje ga za svog sizerena. Sigismund je sada očekivao od Ostoje da sa vojskom krene na Hrvoja i Ladislava. Ovakav potez kralja nije naišao na odobravanje kod vlastele. Hrvoje nastavlja diplomatsku akciju, pa uspijeva pomoći pri potpisivanju separatnih mirovnih ugovora Dubrovnika sa Sandaljem Hranićem i Pavlom Radinovićem. Ostoja potom bježi kod Sigismunda, a vlastela bira Tvrtka II za novog kralja. Nova vlast optužuje bivšeg kralja da je kršio „vjeru gospodsku“, bespravno oduzimao baštine vlasteli, zamjeralo mu se vjerolomno držanje i pomirba sa Sigismundom.

Iako su ratna dejstva bila zaustavljena zbog neriješenog pitanja kome pripada selo Žabljak pregovori o formalnom miru zaključeni su tek 1405. godine. Pregovori će započeti u julu 1404., a odnosi su konačno „normalizirani“ 20. juna 1405. godine. Kao krivac za rat proglašen je kralj Dabiša. Kralj Tvrtko II potvrdio je Dubrovčanima područje od Kurila do Stona. Oni su ga, zauzvrat, primili u red svojih građana, te poklonili zemlju u Primorju. U građanstvo su primljeni i Sandalj i Vukac Hranić. U kontekstu ekonomskih relacija Dubrovnik je želio sačuvati stare privilegije koje je imao ranije. Kralj Tvrtko II poveljom u Trstivnici Dubrovniku potvrđuje sve privilegije koje su imali kod njegovih prethodnika.

Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić

Facebook komentar
Tags: Bosanski kralj OstojaBosna u srednjem vijekuDubrovačka RepublikaFaris Marukić
Prethodni post

Skriveni ključ trgovinskog rata između SAD-a i Kine

Slijedeći post

Sarajevo je duhovni i ekonomski centar muslimana Balkana

Slijedeći post
Sarajevo je duhovni i ekonomski centar muslimana Balkana

Sarajevo je duhovni i ekonomski centar muslimana Balkana

Preporučeno

Usvojena peticija e-1837 u kojoj se traži krivično sankcionisanje negatora genocida u Srebrenici u Kanadi

Online video tura Memorijalnog centra u Srebrenici

30/03/20
Energetska dinamika između EU i Rusije: Strateško partnerstvo ili dilema sigurnosti

Energetska kriza u Evropi: “Investirat ćeno na cijene plina”

12/10/22
Iz štampe izašla knjiga „Magični svijet Ilira – historija zaboravljene civilizacije“

Iz štampe izašla knjiga „Magični svijet Ilira – historija zaboravljene civilizacije“

10/11/21
Uloga Franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni

Derviš Sušić – „Kaimija“ (odlomak o Bosni)

30/03/19

Pratite nas putem:

  • 16.5k Fans

© 2020 Intelektualno, sva prava zadržana.

Nema rezultata
Svi rezultati
  • Impresum
  • Kontakt
  • O nama
  • Početna

© 2020 Intelektualno, sva prava zadržana.

Ova web stranica koristi kolačiće
Koristimo kolačiće (eng. „cookies“) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.Slažem se Uslovi korištenja
Uslovi korištenja

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT
Ova web stranica koristi kolačiće Koristimo kolačiće (eng. „cookies“) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda web-stranice slažete se s uvjetima korištenja.