Za Prizren kažu da je grad gdje se sastaju Istanbul i Beč, grad koji broji oko 200 hiljada stanovnika, a nalazi se na jugu Kosova. Dok hodate centrom Prizrena ili Šadrvana, kako stanovnici Prizrena nazivaju taj dio grada, u isto vrijeme možete čuti ezan i zvuk crkvenog zvona, jer je to jedan od rijetkih gradova u Evropi, a i svijetu, gdje možete vidjeti džamiju, pravoslavnu i katoličku crkvu jednu pored druge. U ovom multikulturnom gradu svaki praznik je posebno uzbuđenje jer se ovdje sastaju tradicija i kultura Albanaca, Bošnjaka, Srba, Roma, Aškalija, Goranaca i Turaka. Na Kosovu živi oko 30.000 Bošnjaka od kojih je veliki broj nastanjen u Prizrenu i okolini.
Prije nego nastupi ramazan, naši Bošnjaci ovdje u Prizrenu umiju reći ,,miriše na ramazan”. U ovom divnom gradu sa dugom tradicijom, danima prije ramazana tržni centri do kraja radnog vremena budu prepuni ljudi koji kupuju namirnice kako bi se pripremili da što bolje dočekaju svog najdražeg gosta, pa im tako ne predstavlja problem čekati u redu na kasi i više od sat vremena. Takođe, kao i u drugim gradovima na Balkanu, i ovdje u Prizrenu danima unazad vrijedne hanume detaljno čiste svoje kuće i planiraju različite vrste jela koje će se služiti u iftarskim i sehurskim satima.
Kako se u Prizrenu govori nekoliko jezika, tako se na osnovu mahale ili sela u kojem se nalazi džamija, određjuje i jezik na kojem će biti održane hutbe ili predavanja prije svakodnevne molitve (namaz). U okolini Prizrena živi veći broj Bošnjaka, pa je trenutno imam u selu Lokvica i moj babo ef. Azem Velija, koji predaje na bosanskom jeziku i koji je, kako kaže – ,,veoma srećan jer ima znatno više džematlija tokom ramazana nego uobičajeno, posebno na teravijama”. U ovom gradu se nalazi i jedna od najlepših i najpoznatijih džamija na Balkanu, Sinan Pašina džamija, koja je izgradjena još u XIV vijeku i koja predstavlja jedan od najljepših ukrasa Prizrena.
Kada nastupi sveti mjesec ramazan, u Prizrenu se takom dana može primijetiti znatno manji broj ljudi u kafićima i restoranima, nego uobičajno. Tek kada ljudi iftare i završe teravih namaz, mogu se primjetiti gužve u centru grada. Neke porodice odaberu da zajedno sa svojim najmilijima iftare u nekim od omiljenih restorana ili u kućama svojih rođaka i prijatelja, što je posebno draga i lijepa praksa kod Prizrenaca. Takođe, pripremaju se i zajednički iftari koje organizuje grupa ljudi ili pojedinci, obično iz dijaspore ili iz Islamske zajednica Kosova.
Simbol ramazana u Prizrenu jeste i ,,pitajka” ili, kako je Bošnjaci u tom gradu nazivaju, ,,pljitarka”. Pitajke su specifične po tome što se mogu kupiti samo tokom svetog mjeseca ramazana. Glavni sastojci pitajke su jaja, maslac i sir, a možete dodati i nešto po želji. Obično se za vrijeme iftara ispred pekara čekaju vruće pljitarke, koje se zbog velike potražnje moraju prethodno naručiti.
Sa prelijepe Prizrenske kaljaje (tvrđave) vrijeme iftara se oglašava pucnjem iz topa, što je dugogodišnja tradicija u ovom gradu. Ramazan u Prizrenu je praznik svih zajednica i na ramazanskoj sofri ima mjesta za sve stanovnike bez obzira na vjersku i etničku pripadnost. Ta posebna duhovnost i “miris” ramazana u Prizrenu, ne može se u potpunosti opisati riječima. Da bi ste osjetili radost koju dijele Prizrenci tokom ovog svetog mjeseca, najbolje je da izdvojite vrijeme i da barem jednom iftarite u ovom gradu.
Za sebilj.net piše: Medina Velija
