Piše: Admir Lisica
Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini je na pola puta. Iako je do kraja ostalo još dovoljno vremena za kandidate da uvjere birače kako su oni relevantan i vjerodostojan izbor, koji će i u naredne četiri godine biti njihov dostojan glas, polahko je već jasno da će najinteresantnije biti pratiti utrku za mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda.
Prema dosadašnjoj kampanji, široka i šarolika koalicija, koju čini čak jedanaest političkih stranaka, na terenu ne izgleda superiorno i nedodirljivo, kako su određeni analitičari smatrali. Čini se kako „jedanaestorka“ djeluje zbunjeno i raslojeno u nastojanju da postignu pojedinačno dobar rezultat, za što se moraju nadmetati i unutar same koalicije i podrške jednom kandidatu – Denisu Bećiroviću.
Ranije izjave Fahrudina Radončića (predsjednik Stranke za bolju budućnost – SBB), jednog od najozbiljnijih političkih lidera unutar kolaciji da neće „voditi kampanju Bećiroviću“, dovoljno govori o tome kako unutar koalicije ne shvataju svi u istoj mjeri značaj eventualne pobjede Denisa Bećirovića (dugogodišnji član Socijaldemokratske partije BiH – SDP), političara sa preko dvadeset godina staža u različitim državnim institucijama.
Čini se da je unutar koalicije do Bećirovićeve pobjede najviše stalo njegovom SDP-u, te koalicionim partnerima unutar Kantona Sarajevu Našoj stranci – NS i Narodu i Pravdi – NiP. SDP koji ima dugu tradiciju na političkoj sceni, gdje su u više navrata činili vlast, predstavlja ozbiljnu političku organizaciju, koja za razliku od NS-a i NiP-a ima značajnu biračku bazu. NS se ne može pohvaliti s ozbiljnom podrškom što se neće promijeniti ni tokom aktuelnog izbornog procesa, dok NiP, koji je u prethodnom periodu doživio rast, zahvaljujući dojučerašnjim kadrovima Stranke demokratske akcije – SDA, nema kapacitet za ozbiljnije rezultate na federalnom, odnosno državnom nivou.
Unutar stranaka okupljenih oko Denisa Bećirovića, postoji određena snaga među Narodnim Evropskim Pokretom – NES i SBB, ali se postavlja pitanje da li će sve karike unutar koalicije biti do kraja jedinstvene u podršci Bećiroviću. Određeni zajednički skupovi stranaka pokazali su da nema očekivane energije i superiornosti, što je javnost sasvim sigurno očekivala. S druge strane, Stranka demokratske akcije – SDA, koja je delegirala vlastitog predsjednika kao predsjedničkog kandidata, neposredno prije kampanje, potcjenjivana je od strane grupacije okupljene oko Denisa Bećirovića.
Posebno je to bilo vidljivo u određenim elektronskim medijima, naklonjenim spomenutim strankama. SDA to nije obeshrabrilo, što je doprinijelo tome da se njeni članovi i simpatizeri na skupovima širom Bosne i Hercegovine mobiliziraju i započnu kampanju, koja u prvoj polovini nije obilježena žestokim porukama upućenim prema oponentima, a tokom određenih stranačkih skupova primjetno jeste da Bakir Izetbegović otvoreno nudi probosanskom bloku saradnju nakon izbora.
Također, pomalo iznenađujuće jeste da kampanja Denisa Bećirovića djeluje neuvjerljivo i veoma usporeno. Bećirović nema državničko držanje, a njegova komunikacija prema javnosti djeluje neuvjerljivo, uprkos tome što je Bećirović dugogodišnji profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli, što daje pretpostavku da bi kao predavač morao bolje artikulirati svoje stavove prema biračima.
Ukoliko bi Bećirović određene teze iz svoje najnovije, izuzetno dobre knjige pod nazivom Teritorijalni ekspanzionizam Srbije prema Bosni i Hercegovini iskoristio tokom kampanje i prezentirao javnosti, mogao bi dobiti značajnu pažnju među onim neodlučnim građanima, kojih je značajan broj. Ipak, izgleda, da Bećirović ima drugačiji pogled kako voditi kampanju. Možda je razlog njegove neuvjerljive kampanje i to što se oslonio na podršku koalicije, koja svoj zadatak, barem u prvoj fazi kampanje, nije shvatila na pravi način. Izetbegović u kampanji izbjegava velike riječi, i obećanja, već svoju kampanju bazira na odmjerenim i sigurnim porukama.
Hoće li mu to u konačnici donijeti željenu pobjedu, bit će jasno za nešto manje od petnaset dana. Treći kandidat iz reda bošnjačkoj naroda jeste Mirsad Hadžikadić, čiji je rezultat od prije četiri godine iznenadio bosanskohercegovačku javnost. Njega će osim njegove Platforme za progres podržati i određene manje stranke, što će mu omogućiti nešto bolji rezultat nije je to bio slučaj u prethodnom ciklusu, ali to neće biti dovoljno za pobjedu. Kampanja Hadžikadića također ne pokazuje jasnu viziju, što se moglo primijetiti i na samom početku pri njegovom prvom promotivnom videu.
Ono što ide u prilog Hadžikadiću jeste da za razliku od svojih protukandidata do sada nije obnašao političke funkcije, te je relativno novija pojava na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, što ne može biti dovoljno za ostvarivanje pobjede u izuzetno jakoj konkurenciji. Kada je riječ o borbi za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, možda i najbolji odgovor o tome ko će biti novi/stari član dao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Milanović je u maniru Milorada Dodika, fašističkim narativom negirao genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, čime je nanio štetu najviše rukovodstvu Hrvatske demokratske zajednice – HDZ-u i njenom suverenu Draganu Čoviću.
Naime, Željko Komšić je već apsolutni favorit za novi četvorogodišnji mandat u odnosu na svoju protukandidatkinju Borjanu Krišto, koju uz HDZ podržavaju stranke okupljene oko tzv., krovnog predstavništva bosanskohercegovačkih Hrvata – HNS-a. Milanovićeva izjava će štetiti Krišto jer će u velikoj mjeri uticati da određeni dio Bošnjaka koji je neodlučan da svoj glas u konačnici da upravo Komšiću.
U bh. entitetu RS, više je pretendenata na mandat u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, a čini se kako Željka Cvijanović, ispred Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD, na krilima Dodikove radikalne politike ima podršku u ovom bh. entitetu. Dobro poznati dugogodišnji član Srpske demokratske stranke – SDS, Mirko Šarović, čini se kao najozbiljniji protukandidat spomenutoj Cvijanović, te će se glavna borba voditi upravo između njih, o čemu govori i dosadašnji tok kampanje. U prvih petnaest dana za razliku od nekih ranijih predizbornih kampanja nismo imali toliko zapaljivu retoriku, što treba očekivati u posljednjoj dionici kampanje.
Posebno u zadnjih nekoliko dana kada će određene političke partije sklone populizmu nastojati da na taj način motiviraju glasače i dobiju podršku. Na kraju, bitno je spomenuti da politički slogani, ali i vizuelni identitet značajnog broja političkih stranaka u odnosu na prethodne cikluse izgleda dosta skromnije.
Također, odsustvo međusobnih političkih debata na Javnom državnom servisu, koje su praksa u demokratskim društvima, predstavljaju nedostatak tokom aktuelne kampanje, na što građani u različitim anketama ukazuju. U konačnici, ostalo je još petnaestak dana za agitovanje i svaki drugi dozvoljeni vid lobiranja. Bitno je prije svega mobilizirati stanovništvo da izađu na izbore i time daju svoj doprinos učešću u demokratskim procesima unutar države Bosne i Hercegovine. O pobjednicima za pojedinačne pozicije odlučivat će svaki detalj. Ko spremniji uđe u završnicu, trećeg oktobra u ponoć će se više radovati.
Izvor: Časopis za politiku i međunarodne studije
