Priča o ženama heroinama i njihovoj ulozi u odbrani Bosne i Hercegovine Priča o ženama heroinama i njihovoj ulozi u odbrani Bosne i Hercegovine
Pojam vojnika tradicionalno se veže za muškarca, međutim oni koji su planirali agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, nisu predvidjeli da će u njenoj... Priča o ženama heroinama i njihovoj ulozi u odbrani Bosne i Hercegovine

Pojam vojnika tradicionalno se veže za muškarca, međutim oni koji su planirali agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, nisu predvidjeli da će u njenoj odbrani učestvovati i 5.360 žena. Četrnaest žena je dobitnik najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“. To su Fadila Bajrić, Zlata Gazibara, Zlata Kalić, Dževada Tataragić, Aida Zuko, posthumno ovim priznanjem odlikovane su Emira Bašić, Mevlida Elčić, Kornelija Jurić, Atifa Karalić, Razija Merić, Indira Pjanić, Nevzeta Sefer. Fadila Odžaković Žuta odlikovana je „Zlatnim ljiljanom“ i „Ordenom zlatnog grba sa mačevima“, a Edina Čamdžić osim „Zlatnim ljiljanom“ odlikovana je i „Medaljom za hrabrost“.

Vojne akcije u kojima su učestvovale žene

Fadila Odžaković Žuta teško je ranjena 18. septembra 1992. godine u odbrani kote Orlić. Džemo Smajkan je bio svjedok stradanja Fadile Odžaković, koji je opisao Neprijatelj je bio prilično desektovao naše snage, pa onda taj, prokleti, „živi štit“. Pomiješali smo se u šumi sa srpskim jedinicama, a ona žensko dere se, hrabri nas i daje nam dodatni moral da krenemo u ključni obračun sa dušmanima. Svi se vraćamo u borbu, a njene riječi „dokrajčimo zlikovce“ odjekuju šumom. Fadila Odžaković je umrla dva dana nakon ranjavanja.

Pedesetak agresorskih vojnika napalo je 14. maja 1992. godine na petnaest branilaca Sarajeva na brdu Mojmilu. Nana Fata Turkušić je sa svojim bombama napravila napad i pri tome biva teško ranjena. Umrla je 1997. godine.

Ubitačan protivoklopni tandem u borbama oko Višegrada i Goražda bile su Bugarka Dijana Marinova i Sabaheta Demir. Dijana se početkom agresije zatekla na privremenom radu u Istočnoj Bosni. Sabaheta je bila udana za muža iz Višegrada. Obje su u borbama ranjavane. Dijana se 19. januara 1994. godine vratila u Bugarsku.

Slovenka Olga Kovač, diplomirani ekonomista, bila je borac Prve tuzlanske brigade ARBiH. Bila je udata za bosanca, ali nakon što je on pobjegao iz Bosne u Italiju, podnijela je zahtjev za razvod braka. Prošla je vatru Majevice i Posavskog ratišta.

Sarajevo je opkoljeno. Neprijatelj je pokidao električne vodove, zaustavili su dotok plina. Uz pomoć UNPROFOR-a održavalo se snabdijevanje vode sa Vrela Bosne, ali samo jednog dijela grada. Glavni rezervoar je bio na brdu Mojmilo, ali u rukama agresorske vojske. Također, postojala je opasnost da i taj rezervoar zatruju. Jedinice policije Novi Grad, zajedno sa pripadnicima Armije i Patriotske lige, pokušavaju zauzeti rezervoar i obezbijediti sigurnost snabdijevanja grada vodom. U toku planiranja akcije, određeno je pet boraca koji su trebali da zauzmu rezervoar. Pred načelnika policije Malika Krivića istupa mlada Azra Hadžić. Tražila je da ide u akciju. Nakon što je načelnik to odbio, ona je nastavila sa molbama na učešću u akciji. Načelnik Krivić je popustio. Grupa je uspjela zauzeti rezervoar Mojmilo i zarobiti četničku zastavu, a umjesto nje postavili su zastavu sa ljiljanima.

Hanifa Osmanović je u Zvorniku obavljala svoj posao doktorice. Odmah po početku agresije na Bosnu i Hercegovinu stala je u prve redove pokretača odbrane i otpora. Za njeno herojstvo odlikovana je činom majora.

Nepoznata medicinska sestra

Avdo Hebib, ratni ministar MUP-a BiH, prenosi jedan telefonski poziv iz porođajnog odjeljenja bolnice Koševo. Medicinska sestra-akušerka saopštila je Hebibu kako ih je posjetila gospođa Mitterrand, supruga francuskog predsjednika. Obilazila je porodilje i dijelila im „tablete“. Doktori su utvrdili da se radi o tabletama za sterilitet. Njima se ubija nerođeni život. Hebib je potom intervenirao da se taj „poklon“ baci u smeće. Visok stepen profesionalnog ponašanja, nepoznate medicinske sestre, prožet ljudskim i patriotskim osjećajima, ostavio je upečatljiv trag u borbi za našu budućnost i zavređuje pažnju. Bez ovog poziva ne bi znali kakve su se sve metode koristile u borbi protiv života u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Ko su heroine u odbrani Maglaja

Prilikom odbrane Maglaja, prijedlozi su bili da se civilno stanovništvo povuče, a da borci brane grad. Međutim, veoma mudro i strateški opravdano predsjednica općine Maglaj Aida Smajić je postavila pitanje borbenog morala boraca, ako se stanovništvo skloni iz grada.

Tadašnja direktorica tvornice papira u Maglaju Mersiha Krzić je uoči rata obezbijedila veće količine hrane i drugih potrepština koje su kasnije spasile građane Maglaja. U svojoj fabrici je uspjela da organizira proizvodnju granata i municije. Treća heriona iz Maglaja je novinarka Nerminka Mahmić. Ona je iz rovova informirala svijet o zločinima koje je agresor činio.

„Kafez“

Pjesnikinja Ajša Zahirović je u improviziranim haustorima i skloništima organizirala dječije ratno pozorište, koje je nazvano „Kafez“, što je odgovaralo uslovima u kojima djeca borave. Ajša je sa preko 45 mališana pjevala, učila djecu glumi, recitaciji, slikarstvu, muzici, stranim jezicima. Ona je na ovaj način nastojala da očuva mentalno zdravlje djece.

Ovo je samo jedan mali broj priča o ženama heroinama i njihovoj ulozi iz vremena agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992 do 1995. godine

Piše: Alen Borić

intelektualno.com

Facebook komentar

Intelektualno