Svaka mostarska džamija, pa i one koje još nisu obnovljene, imaju svoju priču. Međutim, tri se posebno ističu. Tabačica, mala džamija na desonoj obali u Starom gradu je definitivno poseban primjer uklapanja prirodnog ambijenta i islamske arhitekture jer je jedan rukavac Radobolje proveden ispod džamije.
Druga posebna džamija je Ćejvan Ćehajina jer joj je munara sa lijeve strane, a treća je posebna jer 40 dana tokom zime je sunce ne obasjava. To je džamije poznatog bošnjačkog pjesnika i vojskovođe Derviš-paše Bajezidagića u Podhumu.
Na ovu temu je Asim Jelovac pisao na svom Facebook profilu, čiji tekst prenosimo u cjelosti:
Tabačica
Nekada, prije ovoga današnjeg vremena, ako bi se neko negdje predstavio kao Mostarac, za potvrdu njegove tvrdnje, morao je znati odgovoriti na tri pitanja. U koje džamije u Mostaru je munara sa lijeve strane, na munaru koje džamije ne pada Sunce čedrdeset dana u godinu i u kojoj mostarskoj džamiji “imam klanja na suhom, a džemat na vodi”?
Pedesetak metara od Staroga mosta, na desnoj obali Neretve, izgrađena je početkom 18. vijeka ova džamija i ima nekoliko zanimljivih detalja.
Jedina je, koja ne nosi ime po svome osnivaču, nego po džematlijama, tabacima-kožarima u tom vremenu.
Izgrađena je na jednom kraku Radobolje, koja teče ispod same džamije, pa je džemat na vodi, a imam na suhom.
Posebnog je stila i ljepote, pa je kao takva pod zaštitim države. A mogla bi se i bolje zaštititi.
Pored unutarnjeg, standardnog, od drveta izgrađenog mahfila, nekada je zbog gužvi i velikog broja klanjača izgrađeno i vanjsko mahfile, pa je jedna od rijetkih koja ima dva, a u stvari je jedno.
Dimenzije su joj 12×9,5 metara, ima jedanaest prozora , a po arhitekturi bi trebala imati dvanaest. Ustvari ima i dvanaesti, koji je označen iznutra i ima svoje mjesto, ali spolja se ne da vidjeti.
Danas su neki drugi parametri, po kojima se prepoznaje ko je ko i ko je odakle. Drugo vrijeme, drugi običaji.
Intelektualno.com
