Prije dolaska Osmanlija u Bosni su postojale tri vjeroispovjesti: Crkva bosanska, katolička i pravoslavna. Proces prelaska na islam se može pratiti preko deftera u koje su upisivani ljudi zbog administrativnih poslova Osmanske države. Islam u Bosni se počinje širiti početkom XV stoljeća, jačanjemn dominacije Osmanskog Crastva. U prvoj polovini XV stoljeća broj prelazaka na islam je bio mali, dok svoje najveće razmjere doseže u XVI stoljeću. Prelazak na islam nije bio nagao već je tekao postepeno i nije nametan od strane vlasti. Islam u Bosni se najviše širio u centralnim i iistočnim djelovima , u riječnim dolinama gdje je bila plodna zemlja, duž puteva i oko utvrđenih gradova. Najsporije se širio u područijima gdje su se nalazile veće crkve, manastiri, samostani i rudarske oblasti. Da bi proces širenja i prelaska na islam bio efikasniji već prije zvaničnog pada kraljevnie Bosne izgrađene su prve džamije u Ustikolini 1448. godine i Careva džamija 1457.godine. Rijeka Drina u XV stoljeću je predstavljala granicu širenju islama, a proces je puno lakše išao zapadno od Drine. Nekadašnja srednjovjekovna župa Vrhbosna je imala najbolje rezultate u širnju islama, iz prostog razloga što su prva veća uporišta bila na ovoj teritoriji.
Isa-beg Ishaković je postavio temelje grada Sarajeva koje je dobilo ime po izgrađenom dvoru Saraj. Prvi defter iz 1468.godine pokazuje da je broj muslimana u i oko Sarajeva veći u odnosu na ostale djelove Bosne. Sarajevo će poslije 1530.godine imati 95% muslimana. Samo stanovništvo u Bosni se tokom XVI stoljeća znatno uvećalo, uslijed migracija stanovništva, dolazaka vojnih trupa, oslobađanja robova koje je podsticao islam itd. Podizanjem zadužbina po gradovima islam je imao bolje uslove za širenje. Zadužbine (vakuf) su podizale istaknute ličnosti. Do sredine XVII stoljeća apsolutno većinsko stanovništvo je muslimansko.
Širenje islama nije išlo istim tempom, Hercegovina je imala najslabije rezultate. Tamošnje stanovništvo se uglavnom bavilo stočarstvom, veliki broj stanovnika su bili Vlasi, koji su se često kretali unutar Osmanskog carstva. Kuliminacija prelaska na islam se dešava u drugoj polovini XVI stoljeća. Kliški sandžak (Lika, Krbava, Dalmacija i jugo-zapadni dio Bosne) su doživjeli sporiji proces prelaska na islam uslijed krajiškog karaktera samog Sandžaka. U Zvorničkom sandžaku islam se proširio u utvrđenim gradovima, proces je znatno ubrzan nakon osvajanja Srebreničke banovine 1512.godine. Osmanska pobjeda nad ugarskom vojskom na Mohaču 1526.godine je značila stabilizaciju situacije u bosanskim gradovima na sjeveru i istoku.
Formiranjem većih urbanih sredina sa vakufima, dolazi do poprimanja islamsko-orjentalnog karaktera u arhitekturi. Vakufi su pored širenja znanja o islamu imali i veliku trgovačku ulogu. Izgradnjom džamija i mekteba su se stvarale mahale. Tekije u kojima su boravili derviši su u također imale ključni uticaj u ovom procesu. Neki od najznačajnijih vakifa u Bosni su Isa-beg Ishaković, Gazi-Husrev beg, Ferhad-paša Sokolović, Mehmed-beg Karađoz, Rustem-paša i mnogi drugi. Danas ovi ostaci islamske arhitekture predstavljaju neke od najznačajnijih spomenika Bosne i Hercegovine.
Priredio: Haris Popaja
intelektualno.com
