„Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padne na ovaj grad. U bolnicu je trenutno dovezeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice. Populacija u ovom gradu nestaje.“
Na veliku žalost, vapaj Nine Ćatića nije imao ko da čuje…
Nihad Nino Ćatić bio je novinar. Rođen 29. augusta 1969. godine u Srebrenici, gdje se i školovao.
U ratu je odlučio ostati u Srebrenici. Uređivao je lokalno glasilo Srebrenički glasi, brinuo se da Srebreničani imaju i kulturnih sadržaja, pisao je i poeziju te drame, od kojih se valja sjetiti Odmetnika.
Njegovu riječ i glas pamtimo iz onih najdramatičnijih dana za Srebrenicu i BiH. Njegove izvještaje iz grada koji umire i nestaje, koristili su svi državni mediji. Svakodnevno je, preko radioamatera informirao javnost o stradanju Srebrenice.
Posljednji put, Nino se javio 10. jula 1995, moleći očajnički da se pomogne Srebrenici. Niko nije pomogao.
Ujedinjeni narodi predali su zaštićenu zonu u ruke Ratka Mladića. Ubijeno je njih 8372.
Njegova majka Hajra Ćatić prisjeća se da je posljednji put sina vidjela 11. jula. Rekao joj je, „Mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću s prijateljima preko šume do Tuzle“. Nakon toga, niko više nije vidio Ninu.
Posmrtni ostaci Nine Ćatića nikada nisu pronađeni.
Intelektualno.com
