Osmansko carstvo u 16. stoljeću dostiže jedan vid vrhunca vladavine tako da i prostor Bosne i Hercegovine biva uključen u taj razvoj. Skup raznih orijentalno arhitektonskih zdanja preslikao se na razvoju gradova, koji su tom periodu igrali najvažniju ulogu u učvršćivanju vlasti, širenju vjere i kulture, koji su postali glavni faktori vidljivi i tokom današnjeg vremena. Svaka promjena za stanovništvo značilo je i novo upoznavanje te razvijanje nekih novih oblika zanata, ali isto tako i novih običaja i načela ponašanja.
Osmansko osvajanje Bosne je u njenoj historiji ostavilo izniman pečat. S Osmanlijama je u Bosnu donesena nova arhitektura, religija, te novi običaji i vrijednosti. Orijantalne kuće građene su za jednu porodicu, a svaka od porodica je imala posebne navike, običaje, koji su se u kući njegovali. Historijski izvori svjedoče o tome kako su Bošnjaci cijenili, s posebnom ljubavlju gledali na kućno gnijezdo. Dok je muškarac brinuo za obezbjeđivanje svoje porodice, žena je s posebnom pažnjom njegovala cvjetnu oazu, a kuća je, zahvaljujući njenoj pažnji, uvijek širila samo toplinu, miris i svjetlost.
Pored navedenih obaveza, žene su se bavile tkanjem, vezenjem, šivanjem, a uveliko je bilo razvijeno i dekorisanje odjeće raznim tehnikama veza. Ukrašavali su se peškiri, bošče, papuče, pojasevi, oprema za konje. Neke žene su se pak bavile prodavanjem kne, posebna vrsta biljke koja je služila u kozmetičke svrhe. Također, pravile su se i prodavale i surma, bakam, đulsija, jagova. Rođenje djeteta te nadijevanje imena je bio poseban događaj, radost kako za ukućane tako i za cijelu mahalu. Prostori orijentalnih kuća, a posebno kamerija i divahana su bile mjesto udobnosti, ljepote, ćejfa, u kome su se održavala prijatna i duga sijela, na kojima se razgovaralo o brojnim temama do sabahskih sati.
Mustafa Bašeskija je zapisao kako su se u Sarajevu organizovali sohbeti – halva sijela, i to dva do četiri puta sedmično. Na njima bi se sviralo uz naj, a pjevale bi se sevdalinke. Na sijelima se služilo šerbe i kahva, i dakako nezaobilazne bosanske gurabije. Saldisanje je predstavljalo svečanije sofre, koje su se priređivale povodom vjerskih praznika ili pak svadbi. Na takvim sijelima slatko se posluživalo uz zlatnu ili pak srebrenu kašikicu. Postojali su običaji za svaki od svečanih i radosnih trenutaka.
Ljepota ramazanskih trenutaka uvijek je obilježavana u krugu porodice i komšija, a organizovala su se sijela koja su trajala do sehura. U musafirhanama i imaretima su se spremale ramazanije, te čorba od pšenice i zerde. Putnici koji bi se zatekli u Sarajevu bi bili posebno počašćeni. Za Bajram su se spremali danima, muškarci bi jutrom odlazili na bajram-namaz, dok bi žene dočekivale goste, a djeca su darivana slatkišima i bajram-bankom.
Dakle, Osmanlije su ostavile dubok trag u brojnim segmentima, počevši od arhitekture, čiji su zanimljivi primjerci i pored stoljetnog uništavanja opstali do danas, zatim umjetnosti, književnosti, muzike pa do kulture ishrane i opće kulture življenja. U vrijeme Osmanske vladavine u Bosni se posebno njegovao porodični život, posebna pažnja se posvećivala komšijskim vezama te su se priređivala mnogobrojna sijela upravo s tim ciljem. Običaji iz tog perioda su bili način njegovanja i obilježavanja srećom ispunjenih trenutaka, a mnogi od njih su se zadržali i do danas.
Piše: Rabija Arifović
intelektualno.com
