Nemamo pravo biti nezadovoljni i pasivni u svojoj zemlji, na svojoj grudi, u svojoj kući, bašči, na svome topraku. Nemamo i tačka! Ovo je aksiom na bazi kojeg, smatram da trebamo graditi bolje sutra, bolju državu, bolju zemlju, bolji toprak, bolju kuću, bolju bašču. Kuknjava, pesimizam, jaukanje, jadikovanje, letargija i rezigniranost ne smiju se naći kod nas, koji smo napokon svoji na svom! A šta to znači, zar i prije nismo bili svoji na svom?
Nismo ili u najmanju ruku jesmo, ali u vrlo ograničenim i skučenim kapacitetima na svim poljima, od kulture do politike. Bili smo kao neki dobro uštimani roboti ili lobotomirani ljudi čije polje kretanja je bilo vrlo jasno ocrtano, od identifikacije do samoidentifikacije. No, sada kada smo svoji na svom u pravom smislu te riječi, kada ne postoje crvene linije koje ne smijemo preći, kada smo u prilici da postavljamo limite i uređujemo naše društvo na najbolji način, opet smo nezadovolji, opet se javljaju neki nostalgičari za prošlošću, opet se osvrćemo iza sebe , ne vidimo šta imamo ispred sebe i kako hoditi naprijed.
Zašto? Zato što smo sve podredili novcu, materiji, brzom bogaćenju, efikasnoj zaradi, lažnim vijestima i medijskoj manipulaciji, a da pri tome nismo spremni hodati po dvije linije, paralelno, i to: onoj edukativnoj i onoj društveno aktivnoj. Zapamtimo: samo edukovan, mlad, hrabar i odvažan čovjek može državu učiniti boljom. Takav čovjek ima viziju zemlje u kojoj se rodio, kuće u kojoj je odrastao, bašće u kojoj se igrao. Samo takav čovjek može djelovati za opće dobro, a koje per se podrazumijeva i vlastito dobro, jer vlastitog dobra nikada neće biti tamo gdje se opće dobro i javni interes samo pamfletno spominju i zloupotrebljavaju.
Kažu: “Ne može se ništa bez partije, bez stranke!” I kada bih ovu tvrdnju prihvatio bez pogovora poručio bih: “Svi se uključite u partije, u stranke, načinite jedan pritisak dobra, općekorisnosti i empatije unutar partija. Hajde, uključite se niko vam ne brani, što vas bude više pritisak će biti jači, a onda će fizika i dobro poznati prirodno-fizički procesi dati konačan rezultat!”
Ali, gdje je kvaka? Kvaka je u needuciranim, samoljubnim, egoističnim i konformističkim ljudima, ljudima koji usljed toga vrlo brzo postaju ulizicama, kočničarima svih općekorisnih projekata, “petljanerima”, homofobima, istinofobima… Stoga, ne uključujte se u partije needukovani, iz srednjoškolskih klupa ili bez akademskih znanja i spoznaja, ne uključujte se ni kao akademski građani zbog novca i pozicije jer ste onda ravni animalnoj jedinci, ne uključujte se takvi, jer takvih odveć imamo dovoljno. Jer, da je drukčije bilo bi nam bolje.
Ne budite marionete, ne dajte čast nipošto, nosite ideju partije kojoj želite prići, ne uvezujte se s drugim partijašima na bazi “ja tebi-ti meni”, nego isključivo i samo na bazi čiste i nepatvorene ideje. Ako ste iskreni uključite se iskreno sa grupom iskrenih i onda će promjena sama po sebi nastati. Ukoliko nemamo ovakvih onda nije do onih koji vladaju nego je do nas, ljudi s dna političke piramide. Ukoliko niste sami sa sobom riješili nemojte više kukati, jadokovati i “pijukati” nego mireno i dostojanstveno živite, volja vam u BiH, volja van nje!
Za Intelektualno.com piše: Ajdin Huseinspahić
