Svjetska javnost u prethodnih nekoliko dana svoju pažnju posvetila je praćenju dva izuzetno važna politička samita koji su održani u Velikoj Britaniji i Belgiji. Prvo je u petak, 11. juna, započeo trodnevni samit G7 grupe najrazvijenih zemalja koji je održan u britanskoj grofoviji Cornwell. Sastanku su prisustvovali državni lideri Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Kanade. Italije, Francuske, Japana i domaćina Velike Britanije. Potom je u ponedjeljak u sjedištu NATO-a održan godišnji samit članova ovog vojnog saveza.
Razumiju li bogati siromašne
Nekoliko specifičnosti se vežu za oba sastanka, posebno za susret G7, koji je prvi susret u ovom formatu nakon skoro dvije godine. Druga zanimljivost jeste prva zvanična posjeta Joe Bidena, novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država izvan zemlje nakon što je u januaru ove godine zvanično imenovan na mjesto prvog čovjeka SAD-a. Bila je ovo svojevrsna prilika za organiziranje formalnih i neformalnih sastanaka između lidera koji su imali značajan broj bitnih tema o kojima se treba razgovarati. Naravno, očekivano je bilo da će se među prioritetima naći pitanje utjecaja Kine, ali i trenutno stanje u svijetu koji se još uvijek nije izborio sa razornom pandemijom korona virusa. Njemačka kancelarka, Angela Merkel, navela je da sve članice G7 moraju zajednički raditi za bolji svijet, što su prisutni prihvatili sa odobravanjem. Jedna od aktivnosti u tom smjeru jeste odluka da će se siromašnim zemljama širom svijeta dodijeliti milijardu vakcina, na što su reagirali aktivisti za zaštitu ljudskih prava koji ovu brojku smatraju zanemarivom u odnosu na stvarne potrebe siromašnih.
Lideri su se usaglasili oko ulaganja čak dvanaest triliona dolara u privredu i inovacije, kako bi se zemlje što prije oporavile od posljedica pandemije. Osim toga, dogovoreno je da će se posredstvom MMF-a ponuditi pomoć onima koji su u potrebi. Ipak, najzanimljiviji detalji samita odnose se na čvrst stav koje je grupa G7 zauzela prema Kini. Prema zajedničkom zaključku lidera, potrebno je reagirati na ekspanziju Kine, koje je vidljivo kroz projekat “Pojas i put”, ali i na kršenje ljudskih prava koja se u Kini krše kontinuirano. Ovakav istup aktera sastanka u Cornwellu veoma brzo je dobio reakciju iz Ambasade Kine u Londonu, u kojem se između ostalog navodi da je prošlo vrijeme kada su grupice odlučivale o sudbini svijeta. Učesnici samita premijer Velike Britanije, Boris Johnson i premijer Italije, Mario Draghi, nisu krili svoje zadovoljstvo razvojem sastanka, ističući prije svega da ih izuzetno raduje vidljiva promjena u američkoj vanjskoj politici Joea Bidena u odnosu na njegovog prethodnika Donalda Trumpa. Na sastanku je još bilo govora o klimatskim promjenama i sigurnosnim temama, o čemu se također govorilo i na godišnjem sastanku trideset članica NATO-a.
Kina i kao sigurnosna prijetnja?
Kada je riječ o susretu u Brusselsu, razgovarano je o aktuelnim sigurnosnima temama, uz potenciranje stava da je Kina potencijalna sigurnosna opasnost. Generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg izjavio je da Kina predstavlja sistematski sigurnosni problem za članice NATO saveza. Uzmemo li u obzir dosadašnje relacije između članica NATO-a i Kine, barem onih iz Evrope, može se doći do zaključka da Kina i nije tolika prijetnja kao što se predstavlja. U ovakvom stavu Stoltenberga sasvim sigurno se krije doza američkog utjecaja, ali i želja da se ugodi Joe Bidenu koji je za razliku od svog prethodnika NATO savezu dao na značaju, ističući njegovu cjelokupnu važnost za Sjedinjene Američke Države. Politico.eu u članku posvećenom Bidenovom viđenju sastanka članica Alijanse primjećuje da Joe Biden čvrsto podržva NATO, ali sa dozom nepovjerenja prema evropskim članicama, koje je okarakterisao kao slabe. Iz ovog Bidenovog istupa vidljivo je pozicioniranje Sjedinjenih Američkih Država kao lidera evropskih zapadnih zemalja, koje će u budućnosti sve čvršće slijediti američku vanjsku politiku, što je primjetno već na prvom održanom sastanku. Godišnji sastanak članica NATO iskorišten i za različite sastanke lidera, najčešće iza zatvorenih vrata.
Nakon Joe Bidena, “najtraženiji” lider među prisutnim bio je predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdogan. Predsjednik Erdogan je održao sastanke sa Joe Bidenom, Angelom Merkel i Emanuelom Macronom. ,Najzanimljiviji je bio sastanak između Bidena i Erdogana, koji je Daily Sabah ocijenio kao veoma dobrim. Kako su dva lidera navela, nema međusobnih problema između ovih država koji ne mogu biti riješeni dijalogom. Biden je istakao da se nada da će timovi ove dvije zemlje uspjeti pronaći način za postizanje napretka u odnosima na relaciji Turska – Sjedinjene Američke Države. Erdogan je s druge strane izrazio spremnost da novog predsjednika i njegovu administraciju pozove na prijem u Tursku. Kada je riječ o Erdoganovom sastanku sa francuskim predsjednikom Macronom, Reuters navodi da su dva predsjednika razgovarala o temama poput pitanja Sirije i Libije. Macronov kabinet je za medije izjavio da su dva predsjednika odlučna raditi zajednički na rješavanju problema u ovim državama. Prema pisanju Anadolije Macron je također rekao da se na sastanku razgovaralo i o pitanju islama, te da je Erdoganu rekao da politika Francuske nije napadati vjeru.
Kako kaže, za Francuze je izuzetno bitno poštivanje svih religija. Iako zemlje zapadnog Balkana direktno nisu bile predmet razgovora značajno je istaći da se u sadržaju komunikea samita NATO-a spominje Bosna i Hercegovina. Saveznici snažno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini i drugim relevantnim međunarodnim sporazumima, ohrabruju unutarnje pomirenje i pozivaju političke lidere da izbjegavaju retoriku podjele, navodi se u dokumentu. Prema onome što smo imali priliku vidjeti i pročitati o dva navedena samita, možemo zaključiti da su oba sastanka protekla u izrazito mirnoj i prijateljskoj atmosferi. Akteri istih su razmjenjivali mišljenja, ali i usvajali zaključke na koje treba očekivati reakcije Kine, koja je preko svoje ambasade u Londonu već komentirala samit G7, a za očekivati je i reakciju Rusije, vječitog rivala Sjedinjenih Američkih Država i većine članica NATO saveza. Ova dva sastanka održana su neposredno prije najavljenog prvog zvaničnog sastanka između predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika SAD-a, Joe Bidena, stoga će biti zanimljivo pratiti u kojoj mjeri će refleksije događaja imati na buduće odnose između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.
Piše: Admir Lisica
Izvor: Objavljeno u časopisu “Stav”, br. 328, 18.6.2021.
