Bosanski sandžak je osnovan 1463. godine sa sjedištem u Sarajevu a prvi sandžakbeg je bio Mehmed-beg Minetović. Specifično je što su Osmanlije zadržale ime prijašnje države u nazivu novog Bosanskog ejaleta, što nije bila praksa inače. Obuhvatao je teritorije od Zvečana, Jeleča, Novog Pazara, Prijepolja, Višegrada, Olova, Bobovca, Travnika, Livna, Blagaja, Nevesinja, Foče, Pljevalja, Bijelog Polja. Temelje grada Sarajeva je postavio Isa-beg Ishaković. Sa osvajanjem Bosanske kraljevine osmanlije iz Skopskog krajišta dovode svoje vojnike te im daju na korištenje zemljišne posjede. Prvo teritorijalno rješenje su bili subašiluci sa subašama koji su dobijali veća zemljišta (zijamet) na upravu oko kojih su se okupljale spahije. Spahije su dobijale timare, manje prihode od zemlje.
Većina spahija je došla iz pravca Skoplja oko 1000 njih. Domaći ljudi koji su bili zaslužni kod osmanlija su također dobijali zemljišne prihode. Timare su dobijale i kršćanske spahije ali vremenom se njihov broj smanjivao. U Hercegovini je bilo Vlaha koji su se većinom bavili stočarstvom i imali povoljniji položaj u odnosu na zemljoradnike. U defteru iz 1485. godine u Bosanskom sandžaku ima 24 zijameta, 269 timara od kojih su 35 kršćanska. Pvih godina po osvajanju u Bosanskom ejaletu je bilo dosta razorenih sela koja se ponovo naseljavaju. Na mjestima starih naselja i gradova ponovo se razvija trgovina i život općenito. Treba spomenuti da u tom periodu dolazi do razvoja urbanih gradskih sredina. Suprotna situacija je u rudarskim naseljima gdje osmanlije daju veći stepen autonomije, radi iskustva lokalnog stanovništva u rdusrskim poslovima. Tu je i stepen prelaska na islam bio manji na početku (Fojnica, Kreševo). Zvornik postaje važan trgovački grad a i tamo je postojao veći broj rudara na koje osmasnke vlasti nisu vršile pritiske kako bi nastaviloi sa rudarskim aktivnostima. Zanatstvo dobija na značaju a razvija se u gradovima uslijed prvenstveno vojnih potreba osmanske vojske (puškari, topdžije,zidari,tesari,kovači). Putevi su imali veliku važnost, a vanjska trgovina se najviše koncentrisala u Dubrovniku.
U prvoj polovini XVI stoljeća, dolazi do jačanja osmanske vlasti u Bosni, pored osnovanih sandžaka Bosanskog, Hercegovačkog i Zvorničkog, 1512. godine osvojena je Srebrenica. 1537. godine je osnovan i Kliški sandžak. U teritorijalnim širenjima veliku ulogu ima Gazi Husrev-beg koji je dotada bio sandžakbeg Smedereva. Ovaj velikan bošnjačke historije je tri puta bio na čelu Bosanskog sandžaka u periodu 1521. do 1541. godine sa prekidima. Gazi Husrev-beg je ubijen 1541. godine u današnjoj Crnoj Gori od strane pobunjenih Korča. Majka Gazi Husrev-bega Seldžukija je bila kći sultana Bajazita II a otac Ferhat-beg porjeklom iz Hercegovine. Gazi Husrev-beg je 1522. godine osvojio Knin i Skradin a 1523. godine Ostrovicu. Sa svojim Bošnjacima pridružio sultanu Sulejmanu Zakonodavcu koji je na Mohaču uništio Ugarsku vojsku i pokorio veliku Ugarsku kraljevinu 1526. godine.
Sa teritorijalnim širenjem i daljim osvajanjima prema Dalmaciji i Hrvatskoj 1580. godine je osovan Bosanski ejalet. Ponovo je zadržano ime Bosna u nazivu. Zbog administrativnih potreba sjedište Bosanskog Ejaleta je premješteno u Banja Luku i tamo će ostati sve do 1639. godine. Granice Bosanskog ejaleta su se širile prema zapadu sve do 1593. godine. Nakon prestanka širenja osmanlija Bosnaski ejalet je stabilizovan.Tako je Bosna u određenom smislu nastavila postojati u okvirima Osmanskog carstva. Bosanski ejalet je u našoj historiji jedan od primjera nastavka ideje o Bosni kao jedisntvenom teritorijalnom prostoru iz koje se rodila ideja o Bosni kao državi u modernom dobu.
Piše: Haris Popaja
intelektualno.com
