Dr. Omer Kovčić profesor je na Univerzitetu u Tuzli. Njegov poseban fokus jesu vodeni resurski, što je jedna od tema našeg razgovora. Također, dr. Kovčić je kandidat na predstojećim Općim izborima, o čemu između ostalog govori za Intelektualno.
Intelektualno: Ruskom agresijom na Ukrajinu, energenti su ponovo u fokusu. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju i koliko će se „energetski rat“ odraziti i na Bosnu i Hercegovinu?
Kovčić: Nesretni događaji koji su zadesili Ukrajinu, trenutni porast cijena energenata i ostale nestabilnosti na tržištu u velikoj mjeri utiču na energetski sektor Bosne i Hercegovine te ukazuju na potrebu za promjenom fokusa kada su u pitanju izvori energije u BiH. Prelazak na vlastite lokalne čiste izvore energije bi povećao energetsku neovisnost Bosne i Hercegovine, ojačao otpornost na rast cijena energenata te što je najvažnije, osigurao čišći zrak i kvalitetniji i prosperitetniji život za sve njene građane.
Naime, klimatske promjene i energetska tranzicija nisu stvar daleke budućnosti, mi trenutno proživljavamo te promjene i suočavamo se sa evidentnim posljedicama koje one donose. Rat u Ukrajini, te događaji u Evropi i svijetu pokazuju u kojoj mjeri smo ovisni o fosilnim izvorima energije. Elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine u cjelini i svi njegovi sastavni dijelovi pojedinačno nalazi se u specifičnim i vrlo složenim uslovima rada. U BiH se više od 50% ukupno proizvedene električne energije proizvede u termoelektranama sa proizvodnim tehnologijama koje su tehnološki i ekološki neprihvatljive. Domaći ugalj može samo djelimično i kratkotrajno nadomjestiti (pre)skupi plin i naftu, što upućuje na to da je potrebno intenzivirati energetsku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije koji će omogućiti značajno veće iskorištavanje energetskih potencijala kada su u pitanju energija sunca i vjetra. Energetska tranzicija je započeta u vidu izgradnje solarnih elektrana na područjima na kojima je završena eksploatacija uglja i drugih sirovina, te na odlagalištima od strane JP EP BiH.
U svijetu vjetar i sunce imaju krucijalnu ulogu u rješavanju energetskih problema, ali mora se imati na umu da ni to nije idealno rješenje, naime, u nedostatku vjetra i sunca može se osloniti zasad samo na hidroenergiju. Klimatska neutralnost zahtijeva masovno povećanje energije vjetra i sunca. Skladištenje energije u mreži bit će neophodno kada sunce ne sija i kada nema vjetra.
Treba napomenuti da je omjer hidro i termoenergije unutar JP EP BiH je u odnosu 20.80 u ostvarenoj proizvodnji električne energije te se da zaključiti da je teško zamisliti izvršenje elektroenergetskog bilansa bez upotrebe uglja.
Hidroenergija predstavlja jedini siguran i elastičan izvor za dobijanje energije i bez nje se usporava energetska tranzicija.
Rješenje bi bilo izgradnja sistema hidroakumulacija za skladištenje energije u vidu „zatvorene petlje“ ili „bez vodotoka“ koji koriste par postojećih jezera ili hidroakumulacija umjesto rijeka, a zaobišli bi pritom potrebu za novim branama, uz malo dodatne potražnje za zemljištem, osim za dalekovode te uz iskorištenje viška energije iz solarnih elektrana i vjetroparkova.
Kada se uzme sve u obzir te i da je Njemačka ušla u proces reaktiviranja svojih termoelektrana, što govori o ozbiljnosti problema sa energentima na svjetskoj razini, potrebno je podržatii izgradnju novih termoenergetskih objekata i nastaviti aktivnosti na izgradnji bloka 7 u Tuzli u skladu sa preporukama evropske komisije.
Intelektualno: Predmet Vaših analiza jeste i takozvana geoplitika voda, o čemu je ustvari riječ?
Kovčić: Voda sve više postaje predmet geopolitičkih rasprava, tako da se sve češće i govori o geopolitici vode. Kao i u mnogim regijama svijeta i u Europi raste zabrinutost zbog problema u snabdijevanju vodom i nestašice vode, a koje su u korelaciji sa sve većim rizikom od suša uslijed klimatskih promjena.
Trenutna situacija u Europi je takva da se Mađarska i Slovačka sukobljavaju oko rijeke Dunav. Industrijsko zagađenje rijeke Elbe je razlog sukobljavanja Njemačke i Češke dok se Mađarska i Rumunija sukobljavaju oko rijeke Šamoš zbog alokacije voda. Isti razlog sukobljavanja je i u slučaju rijeke Tahe između Španije i Portugala. Potencijalne nesuglasice između Njemačke i Francuske mogle bi nastati zbog komercijalne eksploatacije rijeke Rajne.
Aktuelna agresija Rusije na Ukrajinu ima i svoju hidrološku pozadinu vezanu za Krim; Sjevernokrimski kanal izgrađen je za potrebe vode za piće i navodnjavanje južne Ukrajine i Hersonske oblasti na Krimu. Prije 2014. godine Ukrajina je opskrbljivala 85 posto potreba Krima za slatkom vodom preko Sjevernokrimskog kanala koji povezuje rijeku Dnjepar i poluostrvo Krim. Nakon što je Rusija anektirala Krim 2014. godine, Ukrajina je prekinula dotok vode na Krim.
Ratna devastacija brane na Sjevernom Krimskom Kanalu 24. februara 2022. godine vratila je pristup vodi iz kanala na Krim. Međutim, to neće biti dovoljno da se osigura sigurnost vodosnabdijevanja Krima. Ova situacija zahtijeva potpunu kontrolu sliva rijeke Dnjepar je je upravo kontrola ovog sliva i jedan od ruskih ratnih ciljeva. Pronalaženje mehanizma za raspodjelu vode između kopna i Krima odigralo bi integralnu ulogu u izgradnji povjerenja između zaraćenih strana. Rješavanje ovog spora predstavljalo bi i ekološki kompromis.
Moguće je formiranje geopolitičkih zona gdje bi zbog vode mogli odnosi eskalirati u konflikte ili ratove. Prva krizna zona bi se odnosila na Bliski Istok, a druga krizna zona bi bila geografsko područje Turske, Iraka i Sirije.
U Americi se Kvebek i SAD sukobljavaju oko Zaliva Sen Loran zbog hidrauličnog preuređenja. Pored toga se SAD i Meksiko se sukobljavaju oko rijeka Kolorado i Rio Grande, a u vezi hemijskog zagađenja, međunarodnih kvota i saliniteta.
Problemi sa vodom, odnosno hidropolitika nisu samo problemi lične, individualne ili grupne bezbjednosti, nego su to i problemi državne bezbjednosti.
Intelektualno: U kontekstu Bosne i Hercegovine, kako ocjenjujete naše resurse, te gdje nam je najveći potencijal?
Kovčić: Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata prirodnim resursima koji su neophodni za proizvodnju električne energije. Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republika Srpska (RS) su većinski vlasnici elektroprivrednih preduzeća, a time i većine rudnika, hidroelektrana i termoelektrana u BiH.
BiH se nalazi na jednoj od najboljih evropskih i svjetskih lokacija kada je u pitanju proizvodnja električne energije iz solarnih panela čemu pogoduju veliki broj sunčanih sati uz solidnu nadmorsku visinu i neophodnu svježinu za prirodno hlađenje panela. Prema podacima Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA), BiH ima godišnji potencijal od 30 teravat (TW) sati što je skoro tri puta više od sadašnje potrošnje električne energije.
Takođe, potencijal koji Bosna i Hercegovina ima se može ogledati u izgradnji plutajućih solarnih elektrana na vodenim površinama vještačkih hidroakumulacija (Buško, Modrac, Jablaničko, Ramsko i dr.).
Usporedbe radi, u Singapuru je u julu 2021. godine puštena u pogon najveća plutajuća solarna elektra kapaciteta 60 MW. U Portugalu na hidroakumulaciji Alqueva u julu ove godine puštena je u rad plutajuća solarna eletrana, kapaciteta 5 MW, a najveći projekat u regiji jeste plutajuća solarna elektrana kapaciteta 2 MW na hidroakumulaciji Banja u Albaniji.
Zbog svojih prirodnih karakteristika (razvijen relјef, relativno bogatstvo oborina, razvijena hidrografska mreža), BiH se svrstava u područja bogata hidroenergetskim potencijalom. Najznačajniji dio hidroenergetskog potencijala nalazi se u slivovima rijeka Drine, Vrbasa i Trebišnjice, a manji dio u slivovima rijeka Une, Sane, Bosne i Neretve. Sva ova slivna područja istraživana su u cilјu iskorištavanja vodnog potencijala za proizvodnju električne energije.
Intelektualno: Jedan ste od kandidata. Šta očekujete od izbora, te šta je Vaš glavni fokus u budućoj kampanji?
Kovčić: Predstojeći izbori dolaze u vrijeme vrlo teških i nestabilnih društvenih i političkih prilika u široj regiji kao i u BiH te vjerujem da će pažnja javnosti biti jasnije usmjerena na prepoznavanje ideja koje bi bile od konkretnog značaja za BiH. Uzimajući u obzir domen u kojem djelujem, izdvojio bih nekoliko teza na koje bi trebalo usmjeriti pažnju;
Usaglašavanje vodnih granica i borba za postojeću hidroenergiju
Neosporni su značaj i veličina hidroenergetskih potencijala u zemlji, a koji pritom nemaju adekvatan sistem zaštite i ubiranja prihoda. Takvo stanje je u velikoj mjeri nastalo i uslijed neusaglašavanja vodnih granica.
Bez rješavanja aktuelnog pitanja granice sa BiH, Srbija ne može napredovati ka EU, a rješavanje granice zapravo je rješavanje pitanja ogromnih dugovanja Srbije prema BiH kao i rješavanje pitanja korištenja električne energije proizvedene na hidroelektranama Zvornik i Bajina Bašta u budućnosti
Naime, hidroelektrane Bajina Bašta i Zvornik su izgrađene na zajedničkom dijelu sliva rijeke Drine. HE Bajina Bašta je izgrađena na teritoriji Bosne i Hercegovine koja zauzima oko 67% od cijele njene površine, dok HE Zvornik zauzima 49,8% teritorija Bosne i Hercegovine. Poznato je da sliv Drine pripada i Srbiji i Bosni i Hercegovini, međutim proizvedenu hidroenergiju na pomenutim hidroelektranama u cjelovitosti koristi samo Srbija.
Evidentno je da se radi o prirodnom resursu, koji podliježe normama pravednog višenamjenskog korištenja zajedničkih vodotoka, te je očigledno da se radi o uzurpaciji potencijala, ali i neuvažavanjau suvereniteta i prava građana Bosne i Hercegovine na prirodne resurse svoje zemlje.
Koncesije za ovakve objekte se daju na period od 30 godina. Uzimajući u obzir da HE Zvornik funkcionira već više od 66 godina i HE Bajina Bašta više od 56 godina, situacija je poprilično jasna.
Države potpisnice Konvencije o vodama obavezale su se da će najveći dio konkretnih odluka rješavati kroz bilateralne sporazume, jer je Drina nacionalni resurs države, a ne jednog dijela države ili entiteta. Stručna javnost se zalaže za hitno rješavanje ovih problema jer je BiH najviše na gubitku nepoštivanjem odluka ovog dogovora.
Putna deblokada Tuzlanskog kantona, Brčko distrikta i Posavine
Putna deblokada Tuzlanskog kantona, Brčko Distrikta i Posavine uključujući izgradnju autoputa Tuzla – Brčko – Orašje bi unaprijedili putnu povezanost BiH i doprinijeli privrednom rastu. Modernizacija puta Tuzla – Sarajevo i generalno ulaganja u modernizaciju i izgradnju magistralnih i regionalnih cesta ojačali bi domaću ekonomijuTuzlanskog kantona, Brčko Distrikta i Posavine.
Prvenstveno, sprovođenje ove deblokade bi se iniciralo aktivnim djelovanjem na izradu cijele potrebne investiciono – tehničke dokumentacije za igradnju istih (izrada idejnih i glavnih projekata, ishodovanje svih potrebnih dozvola i ekspropijacijom zemljišta na predmetnim trasama, odnosno dionicama).
Regulacija vodotoka Tuzlanskog kantona, Brčko distrikta i Posavine
Pod uticajem klimatskih promjena sve češća su plavljenja većih površina uz određene vodotoke. Stoga je prijeko potrebna regulacija vodotoka na određenim dionicama gdje se nalaze industrijske zone, naseljena mjesta, poljoprivredne površine itd.
Potrebno je zalagati se za bolju saradnju i unaprijediti komunikaciju između vodnih agencija, odnosno, između Agencije za vodno područje rijeke Save i Voda Srpske što bi doprinijelo regulaciji vodotoka rijeke Spreča koja čini entitesku granicu, a sve radi zaštite privrednih objekata, stambenih objekata i poljoprivrednih površina.
Nauka i visoko obrazovanje
Pošto visoko obrazovanje predstavlja glavnu pokretačku snagu svih društvenih promjena, kontinuiranim djelovanjem bi se trebalo postići povećanje ukupnog kvaliteta visokog obrazovanja s ciljem formiranja studenata koji su kompetentni za kreativan profesionalan rad i aktivno djelovanje u demokratskom društvu. Neophodno je studiranje učiniti dostupnim svima, u skladu s individualnim sposobnostima kandidata.
Potrebno je ukazati na probleme u obrazovnom procesu Bošnjaka u RS-u, kao i na sve druge oblike diskriminacija na područjima gdje je jedna od etničkih zajednica manjinska.
Sistem obrazovanja bi se morao što prije uskladiti sa potrebama tržišta rada što bi dovelo do unapređenja uslova za rad, zapošljavanje i samozapošljavanje.
U skladu sa ciljevima Bolonjske deklaracije trebalo bi se raditi na povećanju mobilnosti studenata i nastavnog kadra u Europi što bi doprinijelo poboljšanju kvaliteta obrazovanja u BiH.
Važno je napomenuti da Bosna i Hercegovina ima vrlo visoke stope upisa u osnovno obrazovanje, ali problem je taj da obrazovanje nije strukturirano i sadržajno usklađeno s istovrsnim obrazovanjem u razvijenim zemljama Europske unije.
Najvažnija odrednica kvalitete radne snage upravo je obrazovni sistem zemlje. Prema piramidi konkurentnosti obrazovanje je jedan od temeljnih faktora koji za rezultat daje rast, bolju kvalitetu života, te punu zaposlenost neke privrede.
Intelektualno:Dolazite iz Tuzle, grada koji ima „svog“ kandidata na izborima u liku Denisa Bećirevića. Je li Bećirović rješenje svih problema kao što se ustvari predstavlja u našoj javnosti?
Kovčić: Neosporavajući 24-ogodišnje iskustvo u organima vlasti gospodina Denisa Bećirevića, mislim da je bolja opcija za BiH u ovoj trenutno nezavidnoj situaciji, gospodin Bakir Izetbegović. Uzimajući u obzir političko iskustvo i to da je već bio član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, smatram da bi gospodin Bakir Izetbegović bio realnije i adekvatnije rješenje za BiH u naredne četiri godine za vrijeme kojih će se BiH zasigurno susresti sa brojnim političkim i socijalnim problemima i izazovima.
Intelektualno: Prema Vašem mišljenju, koliko je realno da će „jedanestorka“ ostati složna (ako je uopće i sada) do izbora i podržati zajedničkog kandidata?
Kovčić: Mislim da trenutno slika u medijima jedino ostavlja dojam sklada i složnosti “jedanaestorke”, a sudeći po nedavnim problemima u Vladi KS može se zaključiti da to ni približno nije tako kako izgleda.
Intelektualno: Naša dijaspora je izuzetno bitan pokretač pozitivnih procesa u domovini. Koliko nam je važna dijaspora i kako poboljšati saradnju s njom?
Kovčić: Dijaspora predstavlja ljučni element za razvoj Bosne i Hercegovine. Procjene govore da oko 2,2 miliona ljudi sa ovih prostora živi izvan BiH. To je značajan broj u kome vidimo priliku i šansu da svoje znanje, iskustvo, vještine, resurse i kapital vrate u BiH i na taj način pomognu razvoj lokalnih zajednica i društva u cjelini.
Treba reći, da se dijaspora pokazala kao bitan investitor za razvoj naše zemlje. Tako su sektori prvenstveno IT-a, poljoprivrede, proizvodnje namještaja, energetike i dr. postale veoma perspektivne industrije u koje naši građani koji žive i rade van Bosne i Hercegovine kontinuirano ulažu.
Dijaspora je od 1998. godine do danas uložila oko 20 milijardi eura u BiH što nam dovoljno govori značaj naše dijaspore, ali je većina tog novca upotrijebljen kao pomoć porodicama.
Osim toga, važno je da se naša dijaspora aktivno uključi u domaće demokratske procese kako bi smo svi skupa doprinijeli toliko željenim promjenama u našoj domovini. Jedan od takvih primjera jeste Probosanski blok u RS-u “Pokret za državu”.
