Pojava virusa COVID-19 i njegovo širenje zaokupilo je pažnju stručnjaka, medija i opće populacije. Ovaj virus prvi put je zabilježen u kineskom gradu Wuhanu, kada su svjetski mediji tek povremeno izvještavali o tamošnjim dešavanjima vezanim za ovaj virus. Danas, nakon nekoliko mjeseci od prvog zabilježenog slučaja u Kini i ubrzanog širenja u tolikoj mjeri da više skoro i ne postoji država u koju ovaj virus nije ušao, virus Covid-19 postao je glavna okupacija među narodima, medijima, a naročito ljubiteljima teorija zavjere.
Na neki način svijet je stao, natjerani smo da svoju svakodnevnicu radikalno promijenimo i prilagodimo je zaštiti sebe i drugih oko nas. Gledajući realnu sliku, situacija nije nimalo bezazlena i već sada se osjete znatni gubitci, a najviše u fokus dolaze oni ekonomski. Stručnjaci procjenjuju da će oporavak nakon ovoga biti težak, mukotrpan i dugotrajan, a ljubiteljima teorija zavjere je to dalo dovoljno prostora, materijala i mašte da svoje mišljenje i teorije prenesu na društvene mreže i pojedine portale.
Paralelno sa pandemijom virusa, mediji i društvene mreže preplavljeni su dezinformacijama o ovoj infekciji, o raznim teorijama zavjere i pogrešnim savjetima kako se od nje zaštititi.
“Korona virus ne postoji”, barem tako kažu oni koji se obično “razumiju u sve” i najglasniji su po pitanju svih dešavanja u svijetu. Već danima nas ubjeđuju kako je ovo sve još jedan vješto izveden projekt od strane “nevidljivih” sila, pa nam svakodnevno pokazuju raznorazne brojke i statistike kojim ustvari žele reći kako je ovo sve jedna velika laž i da možemo napustiti svoje domove i nastaviti sa životom kao da se apsolutno ništa ne dešava. Ovakve stvari uglavnom dopiru do populacije manjeg intelektualnog nivoa koji svoje mišljenje i stavove grade i formiraju koristeći se internetom i društvenim mrežama. Kritički osvrt od strane tih pojedinaca na sve ove ludosti koje su prostranjene internetom nažalost ne postoji, te ovakve stvari uzimaju za ozbiljno i time otvaraju mogućnost da naštete kako sebi, tako i onima oko sebe. Opcija “share” za njih postaje obaveza jer smatraju da svi njihovi virtuelni prijatelji trebaju znati da nas neko već mjesecima pravi budalama, te se tako pravi lanac koji ozbiljno narušava sav trud zdravstvenih radnika i državnih institucija, a na taj način društvo dovodi u opasnost.
Opasnost vreba i od strane pojedinih utjecajnih javnih ličnosti, koji zarad lične promocije u javnost izlaze sa pogrešnim mišljenjima i stavovima vezanim za virus korona. Primjer kako se javna i utjecajna osoba treba ponašati u ovakvim situacijama najbolje pokazuje reakcija Jurgena Klopa, trenera Livepoola, kada ga je jednom prilikom jedan od novinara na press konferenciji upitao o mišljenju o korona virusu. Jurgen Klop se pomalo I razljutio I odgovorio mu ovako:
“Ono što ne volim u životu je da je za jednu ozbiljnu stvar – važno mišljenje fudbalskog trenera! Ne razumijem to. Stvarno ne razumijem. Da sam pitao vas, bilo bi isto kao kada pitate vi mene, jer nije važno šta će poznati ljudi da kažu. Moramo da pričamo na pravi način. Ne da to rade ljudi bez znanja o nekoj temi, poput mene u ovom slučaju, već oni koji su za to stručni. Oni su ti koji treba da kažu ljudima radite ovo, nemojte ono, biće sve u redu. Oni, a ne fudbalski treneri. Ne razumijem to. Politika, korona virus… zašto ja? Ja nosim bejzbol kačket i nisam dobro obrijan”
S druge strane, mediji nam pokušavaju stvoriti drugačiju sliku. Svakodnevno nas obasipaju i u fokus stavljaju, uglavnom senzacionalistički, vijesti koje bude strah i paniku. Na nedavno održanoj trbini u Zagrebu o medijskom izvještavanju o virusu Covid-19 rečeno je da mediji izvještavaju većinom o broju umrlih, a ne i izliječenih, što nam jasno govori o tome koliko se neozbiljno, subjektivno i senzacionalistički pristupa ovoj tematici koja je jako ozbiljna i zahtjeva objektivno i realno izvještavanje. Također, još jedan kontraefekt koji se može postići ovakvim načinom novinarskog rada je panika i strah koja može prouzrokovati nepovjerenje građana prema zdravstvenim radnicima i državnim institucijama koja može ostaviti pogubne posljedice. Također, još jedan od problema sa kojima se javnost zadnjih mjeseci susreće je neprestano širenje dezinformacija, a internetom kruži ogroman broj sumnjivih i lažnih informacija o virusu COVID-19. Objavljivanje samo provjerenih i tačnih informacija najbolji je način sprječavanja širenja panike i straha u vezi sa korona virusom, a mediji u tome imaju veoma važnu ulogu. Veliki broj dezinformacija koje se ubrzano šire društvenim mrežama i pojedinim portalima dovode do nepovjerenja prema nauci i stručnjacima, a mediji u dosta slučajeva nisu znali kako na to najbolje odgovoriti. Vraćanje povjerenja ljudi prema nauci i stručnjacima treba da bude prioritet, a javnost ne treba da nasjeda na razne oblike senzacionalističkog izvještavanja jer opasnost neodgovornog izvještavanja može biti opasnije od samog virusa.
Za Intelektualno.com piše: Mirza Malović
