Priredio: Faris Marukić
Predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijajev odustao je od najavljenih ustavnih reformi kojima se Karakalpakstanu ukida status autonomne republike. Odluka je uslijedila nakon što je su u Turtkulu i drugim gradovima izbili nasilni protesti, a najmanje pet osoba je smrtno stradalo.
Kako je stvoren Karakalpakstan?
Pad Sovjetskog Saveza doveo je do stvaranja srednjoazijskih republika Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana. Sve su to bile Socijalističke Sovjetske Republike (SSR) ustanovljene kao teritorije sa određenom etnijom kao većinskom za taj prostor. Raznolikost njihovog stanovništva znatno je varirala, ali su etničke manjine bile prisutne u svima repubikama.
Uopćeno govoreći, ove manjine bi se mogle podijeliti u dvije grupe: one sa nominalnim državama drugdje (kao što su Rusi, Ukrajinci, Azeri i Armeni) i one bez države (kao što su Ujguri i Dungani). Međutim, postojao je izuzetak. Karakalpaci i njihova vlastita republika unutar granica Uzbekistana.
Karakalpaci su centralnoazijska manjina, prisutna u regionu prije ruskog osvajanja, s najvećom političkom zastupljenošću i autonomijom, barem de jure. Oni su turkijska etnička grupa koja se nakon lutanja po srednjoazijskoj stepi konačno naselila oko 18. stoljeća južno od Aralskog mora. To se dogodilo u vrijeme kada se nacionalni identiteti nisu bili razvijeni i bili su strani za ovaj region. Lingvistički su bliži Kazahstanima nego Uzbecima, s obzirom da karakalpački jezik pripada kipčakskoj grani turkijske porodice, kao i kazahstanski, dok uzbečki pripada karlučkoj grani.
Broj Karakalpaka je dosta teško odrediti. U Uzbekistanu, gdje se nalazi Republika Karakalpakstan, brojke se kreću od 708.800 do 1,2 miliona, dok u susjednom Kazahstanu, glavnoj destinaciji za karakalpačke migrante, prema zvaničnim podacima, živi njih 2.800, iako procjene govore o blizu 300.000 ljudi.
Međutim, ono što je jasnije je demografska težina Karakalpakstana unutar Uzbekistana. Iako Republika Karakalpak čini otprilike trećinu teritorije Uzbekistana, njeni stanovnici predstavljaju oko 5% stanovništva zemlje. Uprkos svojoj veličini, Karakalpakstan je uglavnom pustinja, okružena isušenim Aralskim morem na sjeveru i pustinjama Karakum i Kyzylkum na jugu i istoku.
Nezavnisnost samo po imenu
Za razliku od drugih etničkih manjina, Karakalpaci igraju ulogu političkog subjekta. Karakalpakstan, kako je danas poznat, nastao je u ranim sovjetskim godinama kada su Karakalpaci smatrani nacionalnošću i stoga je Karakalpačka autonomna oblast osnovana 1925. godine u okviru Kazahstanske Autonomne Socijalističke Sovjetske Republike (ASSR). Sam Karakalpakstan je 1932. promoviran u autonomnu republiku (ASSR), a 1936. godine postao je dio Uzbekistanske Socijalističke Sovjetske Republike (SSR).
Dok su druge ASSR kao što su Kirgistan Tadžikistan na kraju evoluirale u pune sovjetske republike (SSR), 1936. i 1929. godine, Karakalpakstan je ostao u nižem ešalonu i na kraju je postao jedina autonomna republika u sovjetskoj centralnoj Aziji.
Pad SSSR-a, koji je doveo do brojnih secesionističkih pokreta širom njegovog nekadašnjeg teritorija, također je donio nezavisnost, de jure, ali ne i de facto, Karakalpakstanu jer je 1990. godine njegov parlament usvojio deklaraciju o državnom suverenitetu.
Međutim, to je bilo kratkog vijeka i 1993. godine službeno je ponovo uključeno u Uzbekistan. Zauzvrat, uzbekistanske vlasti su dozvolile da se referendum o nezavisnosti održi 20 godina kasnije. Pravo na nezavisnost priznato je članom 1. Ustava Karakalpakstana koji glasi: „Karakalpakstan je suverena demokratska republika koja je u sastavu Republike Uzbekistan. […] Republika Karakalpakstan ima pravo da se odvoji od Republike Uzbekistan na osnovu nacionalnog referenduma koji je održao narod Karakalpakstana.”
Međutim, takav referendum nije održan.
Republika Karakalpakstan, kako je trenutno poznata, ima nacionalne simbole suverene države. Ovo uključuje zastavu (koja je vrlo slična svom uzbekistanskom pandanu), državni grb i himnu. Što se tiče političke administracije, grad Nukus je njegov glavni grad, ulogu koju ima od 1930-ih kada je zamijenio Turtkul kao glavni grad.
Kao i svaki drugi narod, pravni okvir Karakalpakstana uređen je gore navedenim ustavom, sa zakonodavnim, izvršnim i sudskim ovlastima. Ustav Karakalpakstana usvojen je 1993. godine i djeluje, barem teoretski, kao njegova pravna osnova. Kroz 120 članova raspoređenih u 26 poglavlja, Ustav navodi osnovna načela Republike, prava, slobode i dužnosti njenih građana, kao i njenu upravnu, političku i sudsku organizaciju. Međutim, kako je to uobičajeno u autoritarnim državama, zakoni mogu biti fleksibilni, ne sprovode se uvijek i mogu igrati samo dekorativnu ulogu.
Zakonodavnu vlast Republike Karakalpakstan predstavlja Jokargi Kenes, predstanički dom od 65 mjesta, čiji se predstavnici biraju svakih pet godina, u isto vrijeme kada i donji dom Uzbekistana. Shodno tome, izbori za Jokargi Kenes posljednji put su održani u decembru 2019. godine. U Karakalpakstanu, kao iu ostatku Uzbekistana, stranka predsjednika Uzbekistana pobijedila je na izborima. Istih pet partija zastupljeno je u Taškentu, kao i u Nukusu. Karakalpakstan nema jedinstvene političke organizacije.
Iako je njihova politička uloga u Uzbekistanu vrlo ograničena, kulturološki se prava Karakalpaka uglavnom poštuju. Prema Ustavu Karakalpakstana, karakalpački jezik ima jednak status kao i uzbekistanski i uči se u školama i visokoškolskim ustanovama. Lokalna uprava je uglavnom dvojezična kao i mediji.
Uprkos tome, uzbekistanski i, u manjoj mjeri, ruski igraju važnu ulogu u regionu jer su jezici koji su jače prisutni u Uzbekistanu u cjelini. Uzbekistanske vlasti priznaju kulturnu posebnost Karakalpaka i nema prisilnog nametanja uzbekistanskog jezika.
Sam karakalpački jezik prošao je kroz iste cikluse kao i drugi turski jezici u sovjetskoj centralnoj Aziji, mijenjajući svoje pismo sa arapskog na latinicu (1928.), sa latinice na ćirilicu (1940.) i nazad na latinicu nakon nezavisnosti. Karakalpački jezik prolazi kroz slične probleme kao i uzbečki jezik u pogledu revizije latinice i nedostatka najnovijih materijala za učenje i čitanje.
Nezavisni Karakalpakstan?
Ono što Karakalpake izdvaja u regionu kao etničku manjinu jeste postojanje marginalnih pokreta za nezavisnost koji pozivaju na istinsku suverenu karakalpačku naciju. “Partija nacionalnog preporoda slobodnog Karakalpakstana” i Alga Karakalpakstan su se pojavile u posljednje dvije decenije kako bi izrazile želju dijela naroda za nezavisnošću od Uzbekistana.
“Partija nacionalnog preporoda slobodnog Karakalpakstana” pojavila se 2008. godine, uglavnom prisutna na internetu, tražeći referendum o nezavisnosti i optužujući “uzbekistanske vlasti za genocid nad Karakalpacima”. Međutim, od tada se o grupi malo čulo, a njeno porijeklo je i dalje obavijeno velom tajne.
Alga Karakalpakstan ima pravo lice i ime iza sebe, a to je Aman Sagidullajev. Bivši šef proizvođača poljoprivredne opreme, Sagidullajev je provobitno pobjegao u Kirgistan bježeći od uzbekistanskih vlasti. Zvanično je bio tražen u Uzbekistanu zbog navodne pronevjere oko milion dolara, iako je tvrdio da je pravi razlog optužbi njegova uloga šefa Alge Karakalpakstana. Sagidulajev je 2014. otišao toliko daleko da je pozvao MMF da preispita 411 miliona dolara pomoći Uzbekistanu radi tretmana manjina, odnosno Karakalpaka. Sagidullajev je iz Kirgistana otišao u Norvešku, a on i njegovi simpatizeri osnovali su samoproglašenu „vladu u egzilu suverene nezavisne Republike Karakalpakstan“.
Ova organizacija nastavlja da osuđuje represivnu praksu uzbekistanskih vlasti, ali neke od njihovih tvrdnji. , poput izjave da “vlada Uzbekistana ubija narod Karakalpakstana koronavirusom i koristi ovu epidemiju za genocid,” izgleda nategnuto i teško za povjerovati.
Utjecaj takvih pokreta izgledao je kao minimalan. Nisu postojale indicije koje dokazuju da uživaju široku podršku u Karakalpakstanu i njihovo djelovanje je bilo ograničeno na najave koje je teško provjeriti i koje nisu dovele do daljih akcija na terenu. Uzbekistanske vlasti neće oklijevati da zaustave bilo kakve takve inicijative ako budu i minimalna prijetnja, kao što bi to učinile sa svakim pokretom koji se suprotstavlja režimu, a karakalpački separatizam neće biti izuzetak.
