Narodno pozorište Tuzla ove godine obilježava jubilarnih 70 godina postojanja i rada, a prošle godine u Tuzli je obilježeno i 120 godina prvog profesionalnog pozorišta u Bosni i Hercegovini, što svjedoči da je Tuzla umjetnički plodno tlo i grad koji njeguje kulturu, te da pozorišna umjetnost živi i da pozorište ima tradiciju.
Ljubav prema umjetnosti
Pozorište je oduvijek bilo mjesto susreta režisera, glumaca i publike u jednom posebnom odnosu koji treba da omogući specifičnu razmjenu energije, ideja, vrijednosti, a bosanskohercegovačka pozorišna umjetnost baštini dugu tradiciju i oduvijek je imala posebno mjesto na umjetničkoj i društvenoj sceni.
Vrhunski umjetnici koji danas rade u Narodnom pozorištu Tuzla doista pokušavaju svojim mukotrpnim radom i, prije svega, izuzetnom ljubavlju prema umjetnosti kojom se bave, barem dijelom očuvati pozorišnu tradiciju i ponuditi nam predstave kojih se ne bi postidjela ni jedna svjetska teatarska kuća. Zahvaljujući individualnom entuzijazmu i neviđenim naporima menadžmenta Pozorišta, te plejade izvrsnih redatelja, glumaca, scenarista, scenografa, kostimografa i svih ostalih kreatora čarolije na daskama koje život znače, a koji su često zanemareni, marginalizirani i nepodržani ne samo od institucija koje bi im morale pružati podršku, nego i od nas, publike, umjetnici Narodnog pozorišta Tuzla su ipak proteklu godinu obilježili prestižnim nagradama, koje su u Tuzlu ponosno donijeli sa Susreta pozorišta u Brčkom. Naime, u konkurenciji najvećih pozorišnih kuća, Narodno pozorište Tuzla se okitilo sa čak šest nagrada, od kojih i Grand Prix, prvi put za jedno pozorište iz Bosne i Hercegovine.
Posljednja ljubav Hasana Kaimije
Dakle, kao najznačajniji projekat Narodnog pozorišta Tuzla u prethodnoj godini se nameće predstava „Posljednja ljubav Hasana Kaimije“,” koja je izniman umjetnički izazov, sa kojim se ekipa Pozorišta dostojno suočila i donijela veliku scenografiju, ogroman dokumentarističko-epohalni kostim koji je historijski tačan, a pored glumaca, skoro 40 ljudi opslužuje ovu predstavu.
Iz Narodnog pozorišta Tuzla naglašavaju da se pozorište ne smije posmatrati isključivo kroz tržište, jer ono ima bitnu ulogu očuvanja države i kulture, te da pozorišni radnici mogu biti prva linija fronta na kojem se jezik i kultura brane, da je to uloga pozorišta koju društvo ne smije zaboraviti.
Tuzlanski hram kulture 4. marta ove godine kreće u projekt sa Internacionalnim teatarskim festivalom MESS, a na sceni će biti postavljen roman Bekima Sejranovića ‘Tvoj sin Huckleberry’ u režiji mladog reditelja Alena Šimića. Cijeli tim tuzlanskog pozorišta ispred sebe stavlja zanimljive planove, a u kojima je pored koprodukcije s MESS-om još pet ostvarenja koja će obogatiti ionako šarolik pozorišni repertoar u žanrovskom i svakom drugom smislu. Pozorišni sladokusci već početkom mjeseca marta moći će uživati u novom komadu “Šta je sobar vidio?” koji nastaje u režiji glumca Midhata Kušljugića.
Na nama ostaje da približimo pozorišnu umjetnost mlađim generacijama kao budućim pozorišnim gledocima, da pružimo podršku puneći teatarske dvorane, a kao država podržimo njihove napore obezbjeđujući im neometane uvjete rada. Na nama je da prepoznamo i sami da „duhovna nadogradnja ovdje nije bijeg od stvarnosti, nego način i mogućnost umjetničkog preoblikovanja iste,“ kako je to nekad govorio Karim Zaimović.
Za Intelektualno.com piše: Rabija Arifović
