Nedavna agencijska vijest je glasila:
„ Njemački Ured za migracije objavio je detaljni izvještaj u vezi sa migracijama, odnosno useljavanjem i iseljavanjem iz Njemačke tokom 2016. i 2017. godine.
Prema dostupnim podacima, u 2016. godini, 24.010 ljudi iz Bosne i Hercegovine doselilo je u Njemačku, dok je tokom 2017. godine Bosnu i Hercegovinu napustilo 26.112 ljudi, te bolju budućnost potražilo u Njemačkoj (BNTV).
Kakva bi trebala biti reakcija bosanskohrecegovačke države na ovu vijest? Možda bi naši državnici mogli nešto naučiti iz Ibn Haldunove Mukaddime. U njoj se govori o sličnom slučaju u predislamskoj Perziji. Taj odlomak iz Mukaddime navodimo prema prijevodu Muhameda ef. Tufe, koji je skrenuo pažnju na ovaj odlomak i citirao u jednom svom neobjavljenom radu. Tekst donosimo u izvornom obliku. (Uporedi, Ibn Haldun, Muqaddima, preveo Teufik Muftić, Sarajevo, El-Kalem, 2007, vol. I, str.470-471.)
Šta kaže Ibn Haldun?
Ovaj veliki učenjak kaže.
‘’Znadni da činjenje nasilja svijetu u njihovim kapitalima dovodi do nehaja za stjecanje tih kapitala, jer će oni vidjeti da će im na koncu iz ruku otići ono što su stekli, neće imati volje za radom, pa će izgubiti volju i nadu u onolikoj mjeri u kolikoj budu napadani i ukoliko se bude na njih nasrtalo. Što se bude više na njih nasrtalo, sve će oni više gubiti volju za radom, a u manjem slučaju manje će se i volja gubiti. Kad ljudi ne budu radili i trgovali, zavladaće oskudica i nestašica, a tako isto i strah, pa će nastati bježanje i seljenje iz toga mjesta, a iza toga nastupa rasulo i pustoš.
Pogledaj šta o tome priča Mesudija o perzijskom vrhovnom svećeniku za vrijeme vladavine Behrama sina Behramovog, te kako je na jedan vrlo fin način odvratio svoga vladara od nasilja sa jednim mudrim primjerom. Vladar je jedne prilike čuo kako jejne hukću, pa je tražio od vrhovnog svećenika da mu rastumači šta one razgovaraju. On mu je na to pitanje ovako odgovorio: Jedan muški prosi jednu žensku, a ona mu u ime mehra traži 20 porušenih sela, i on joj na to kaže: To je vrlo lahka stvar i još ti mogu sigurno reći da ti mogu dati i 1000 porušenih sela, samo ako bude Bahram i dalje vladao.
Behram je odmah razumio šta svećenik sa tim kani, pa ga je pozvao da mu nasamo kaže šta je kanio sa svojom izjavom. Tom prilikom rekao mu je vrhovni vjerski starješina ovako: ‘’ Dragi Care! Kako god vladanje ne može biti bez zakona tako isto i zakon je potreban vladarima ( sa tim je htio reći da je potrebna vladavina, pa da se zakon može vršiti). Tako isto vladavini trebaju ljudi, a ljudima novci. Novca nema bez napretka, a napretka nema bez pravde. Pravda je mjera koju je Bog postavio među ljudima, a vladar je njezin nadziratelj. Ti si, Care, zemlju oteo od onih koji su je obrađivali i danak plaćali, pa si je predao svojoj kamarili, koja ništa ne radi samo ljenčari. Od njih se nije ni danak uzimao nego im se kroz prste gledalo. Tako je država došla u deficit, a porezi su se navalili na one koji su još ostali zemlju da obrađuju, a nijesu bili u Tvojoj milosti. Oni nisu mogli tako poreze plaćati, pa su se raselili ili su obrađivali mali dio zemlje samo zato da ne plaćaju tolike poreze. Tako je ostala mnoga zemlja neobrađena, a i prihodi su podbacili, vojska i narod je upropašten, a strane države su počele na nas vrebati, jer su znale da su presahli državni prihodi pomoću kojih se može vladati’’.
Kad je ovo sve Car čuo i razumio, odmah je počeo nastojati da stvar ispravi, pa je zemlju odmah povratio starosjediocima, a oni su počeli zdušno zemlju obrađivati i porez plaćati, pa je tako zemlja kultivirana, a državne blagajne bile su pune novca, gradovi su popravljeni, a vojska osnažena u tolikoj mjeri da su neprijatelji izgubili svu nadu u uspjeh, a vladar je sam počeo sobom državne poslove nadzirati i voditi, da je u državi nastalo blagostanje i zavladao potpuni red“.
Ima li ko da posluša Ibn Halduna?
Vidjeli smo kako je vladar stare Perzije riješio pitanje iseljavanaja svog naroda. Slučaj stare Perzije i današnje BiH nije istovijetan, ali mnogi elementi savjeta koji je veliki svećenik dao vladaru Behramu i dalje su relevantni. Posebno je riječ o konceptu nazvanom „krug pravde“, koji čini pravedni vladar, poštena administracija, vojska, trgovci, zanatlije i poljoprivrednici i sigurnost svih koju pruža pravedni vladar. Kada se izađe iz tog kruga onda nastupa propast, a naselja ostaju prazna.
Piše: Fikret Karčić
Preporod
