Jačanje desnice inicirano snažnom migracijom nije ništa novo. Upravo je fašizam prije metastaziranja u Italiji svoje snažne idejne korijene pustio zasnovan na histeriji kreiranoj u odnosu na italijanske radnike u Francuskoj. Tamo su se 1893. godine proširile glasine da su Italijani ubili tri francuska radnika u jednoj solani. Već idućeg jutra Francuzi su ubili 8 italijanskih radnika na putu do željezničkog kolodvora, dok je, do sada nepoznat broj, ubijen u slanim močvarama.
Popularnost desnice u Evropi je u porastu. U Njemačkoj je to posebno simptomatično za regije koje su ulazile u nekadašnju Istočnu Njemačku. Nedavni napad na shisha bar, poznat po okupljanu osoba migrantskog porijekla u gradu Hanau je treći napad koji je, s pravom, dobio značajniju medijsku pažnju u zadnjih 9 mjeseci. Njemačku je ranije potresla vijest o ubistvu pro-imigrantskog političara Waltera Lübckea , te napad na sinagogu u Halleu. Područje nekadašnje DDR-a već godinama poprište je rasističkih ispada, a možda najpoznatiji slučaj predstavlja napad organizovane grupe od oko 5o desničara na osam radnika iz Indije 2007. godine u gradu Muegeln. Mnogi stanovnici nenjemačkog porijekla problem vide u nedjelovanju policije, koja po njima, olako prelazi preko prijavljenih incidenata.
Njemački desničari poručuju: Stranici nam ne trebaju, moraju ići, dok stanje u priredi govori: Stranci su nam neophodni, treba ih još. I zaista procjep između osjećaja među stanovništvom i potreba u privredi nikada nije bio veći. Poljska koja je donedavno predstavljaju jednu od monolitinijih zemalja Europe u etničkom smislu, rastom privrede bila je prisiljena primiti veliki broj stranih radnika. Tamo je u zadnjoj dekadi doselilo dva miliona Ukrajinaca, i na desetine hiljada radnika iz Indije i Bangladeša. Čak se u zemlju vratio i veliki broj Poljaka koji su nerijetko i sami žrtve rasta desnice u Velikoj Britaniji.
Istraživanja EUROACTIV-a pokazuje da Njemačka treba 146 000 novih stranih radnika koji dolaze izvan EU svake godine. Brojni značajni projekti stoje ili kasne u realizaciji zbog manjka radnika. S druge strane, udio radnoaktivnog domicilnog stanovništva konstantno opada padom prirodnog priraštaja. To bi značilo da bi eventualno zaustavljanje priliva novih useljenika izazvalo značajno usporavanje njemačke ekonomije. Broj migranata iz zemalja Evropske unije polako opada zbog jačanja tamošnje privrede, pa tako Češka, Slovačka i Poljska naprimjer prelaze u zemlje kojima su potrebni strani radnici, a nekada su bili žrtve odliva mozgova. Najbolji primjer negativnih posljedica konzervativnih migracijskih zakona predstavlja Japan čija ekonomija u zadnje vrijeme značajno usporava, između ostalog, i zbog ekstremno niskog prirodnog priraštaja, ai i rigidnih migracijskih zakona.
Upravo područje nekadašnje Istočne Njemačke predstavlja žrtvu trenutnih ekonomskih kretanja. Brojni stanovnici sele se ka zapadu zemlje, a ne postoji dovoljno radne snage da ih zamijeni. Upravo tu jačaju desničarske stranke koje žele strožije migracijske zakone. To posljedično dovodi do daljnjeg usporavanja ekonomije, jer udio stanovništva treće dobi u tom dijelu Njemačke konstantno raste. Statistika pokazuje da je broj stanovnika u područjima koja su činila Istočnu Njemačku na najnižem nivou u zadnjih 115 godina.
Zbog navedenog jačanje antiimigracijske politike, posebno na istoku Njemačke može biti pogubno za ovu zemlju. Jačanje ekstremne desnice nijednoj zemlji nije donijelo dobro, a to Njemačka najbolje zna. Ipak, novih usponom desnice najviše može biti pogođena njemačka ekonomija, koja žudi za kvalificiranim stranim radnicima. Neko ovom novim radikalima treba objasniti da njihova politika predstavlja pucanj na ekonomiju vlastite zemlje.
Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić
