Piše: Esad Rahić
Najsjeverniji spomenik Osmanske imperije, je minaret u gradu Egeru, koji predstavlja jedno je od najistaknutijih arhitektonskih djela osmanske arhitekture na tlu Mađarske. Minare se ističe ne samo po svojim dimenzijama, već i po građevinskoj strukturi. I danas stoji dostojanstveno i čvrsto ukorjenjeno u mađarskom tlu. Munare se sastoji se od 7 glavnih dijelova: četrnaestokutno postolje visine 5,5 metara na dnu i suženog dijela iznad njega, nakon čega slijedi trup munare na visini od 23,5 stopa. Potom slijedi šerefet namjenjen mujezinu dubine 50 cm sa ukrasnim postoljem.Gornji dio minareta završava se sa kamenom ornamentikom i limenim pokrovom. Minare je visoko 39,6 metara. Minare je ozidano od kamena pješčanika. Prema šerefetu vodi 97 spiralno izgrađenih stepenica. Na crtežu iz 1838. godine se vidi da je u pitanju džamija sa kupolom (kubetom). Zvala se Kethuda džamija. Sagrađena je početkom 16. vijeka, a spominje je Evlija Čelebi, osmanski putopisac u svom putopisu 1660. godine.
Nakon prestanka osmanske vlasti nad Egerom 1687. godine prešla je u vlasništvo biskupije i pretvorena je u crkvu Svetog Josipa i služila je kao glavna crkva Egerske biskupije od 1713. do 1717. godine. Nakon što je milosrdni red sagradio bolnicu u svojoj neposrednoj blizini, biskup Gábor Erdődy im ju je 1726. darovao za potrebe bolničke kapele. Nakon protjerivanja Osmanlija, htjeli su da unište munaru, pa su za nju vezali užad i pokušali je srušiti sa 400 volova, ali nisu uspjeli. Nekadašnja džamija Kethuda srušena je 1841. godine. Kamen od srušene džamije je korišćen za izgradnju crkve.Najstariji crtež minare i džamije potiče iz 1823 godina. Ovaj crtež pokazuje da je vrh minareta oštećen. Slično je i na litografiji urađenoj nešto prije 1829. godine nepoznatog majstora.Vrh minareta se s vremenom urušio, vjerovatno zbog udara groma. Godine 1829., egerski nadbiskup, zamijenio je nedostajući krov munare limenim krovom, ali je istovremeno stavio krst na polumjesec. Stara, zapuštena munara teško je oštećena 1870-ih i hitno je bila potrebna popravka. Ovo je prvi pokrenuo József Szvorényi, direktor cistercitanske gimnazije u Egeru, na crkvenoj gozbi 1874. godine u manastiru Milosrđa pored spomenika. U svojoj zdravici, Szvorényi je rekao da predlaže popravku oštećene “Krnje džamije” (Eger je minaret nazvao Krnjom džamijom).
On je naveo da je ova osmanska građevina posebna znamenitost i atrakcija Egera. Stranci u Egeru je traže, a sa šerefeta se pruža divan pogled na grad. Tadašnji gradonačelnik je obećao renoviranje, ali zbog nedostatka novca to nije realizirano. U međuvremenu je minaret dodatno oštećen. Ljeta 1885. Viktor Beökönyi, zemljoposjednik rođen u Egeru, angažirao se u vezi renoviranja minareta. Došao je u redakciju lista “Eger” i zamolio ih da mu pomognu u prikupljanju sredstava za njeno renoviranje. Kao dobar primjer za to, odmah je dao 10 forinti u ovu plemenitu svrhu, za obnovu minareta. U listu “Eger” od 16. juna 1885. objavio je poziv za spas minarita pod naslovom “Radi jednog od naših spomenika”. Tekst članka skreće pažnju Egerčanima na sljedeće: „Održavanje spomen-obilježja je i patriotska dužnost…“ Njegova kamena konstrukcija je oštećena, posebno u donjim dijelovima, što dovodi u opasnost da se minare sruši.“ Tadašnja ideja je bila da do 200. godišnjice preuzimanja Egerskog utvrđenja od Osmanlija, odnosno do 18. decembra 1887. godine, dragocjeni spomenik bude obnovljen. Planirana obnova izvršena je tek 1896. godine pod upravom István Wind, čije je finale bilo rekonstrukcija vrha munare.Polukružna vrata, slična ulazu u munaru, vode na šerefet minareta, okrenut prema Meki.
Prostor oko džamije i minareta zvao se Džamijski trg. U Eger su stizale seoske kočije, koje su se zaprljale smećem iz štale, pa je minaret morala biti očišćena i ograđena. Kasnije je tokom godina nekoliko puta popravljan. Najznačajniji radovi odvijali su se 1971-78. godine, kada je unutrašnjost objekta ojačana armiranim betonom. Neophodan novac za novu obnovu koja počinje 2017. godine obezbijedili su Magyar Nemzeti Vagyonkezelő Zrt i Agencija za međunarodne odnose Turske.Izvođač radova Korintosz Kft. je završio radove 2018. godine. Ovim renoviranjem minare je popravljeno i uljepšano. Zbog nenadmašnog pogleda, turisti su primorani čekati da dođu do šerefeta. Džamija je nekada bila ograđena kamenom ogradom i oko nje se prostiralo muslimansko mezarje. Kasnije je minare ograđeno metalnom ogradom, a sada velikim kamenim kuglama.
