Princ Eugen-François Savojski je rođen 18. oktobra 1663. godine u hotelu Soissons u Parizu kao peti sin grofa Eugena Moritza i Olimpije Mancini. Otac mu je bio potomak stare savojske grofovske porodice. Eugen Savojski se danas smatra za jednim od najsposobnijih vojskovođa u historiji. Svoju vojničku karijeru je započeo u periodu sukoba Austrije sa Osmanskim Carstvom. Iskazavši se u bitkama neposredno nakon obrane Beča, dobio je svoje vojne jedinice. Umro je 21. aprila 1736. godine
Na krilima velikih pobjeda protiv osmanske vojske, Eugen Savojski odlučuje se da očisti kompletno područje od Osmanlija. Austrijanci su krenuli prema jugu, a na udaru se našlo područje današnje Bosne i Hercegovine. Godine 1696. hrvatski ban Adam Batthyany predložio je Eugenu Savojskom da sa jačim snagama zauzme Bihać, što bi bilo ključno za dalje osvajanje Bosne. Međutim, bosanski namjesnik Korča Mehmed poslao je Bihaću pomoć u vidu vojske, municije, i hrane. Obnovom gradskih zidina, Bihać je bio spreman na odbranu. Nakon tri sedmice Bošnjaci su uspješno potukli Austrijance. Međutim, Eugen Savojski je trupe prebacio na sjeverne dijelove Bosne, te je uspješno prešao rijeku Savu kod Broda. Ovim potezom Bosna je ostala nebranjena. Austrijanci su veoma brzo napredovali prema Sarajevu sa oko 4000 konjanika, 2500 pješaka, 12 malih i dva velika topa, pri tome paleći i rušeći sve ono što im se našlo na putu do ovog grada.
Savojski je sa vojskom stigao u Visoko, gdje postavio svoj logor i uputio izvidnicu prema Sarajevu. Dva austrijska izaslanika su nosila pismo naslovljenom „Vrhovnom poglavaru osmanske varoši Sarajeva, odličnim građanima i svim stanovnicima“. Pismo je potpisano na ime Eugenije Franz, vojvoda od Savoje i Pijemonta, vitez Zlatnog runa i generalni fedmaršal Njegova veličanstva rimskog carstva i ugarskog i češkog kralja. U istom građanima Sarajeva se poručuje, ukoliko žele spas, trebaju poslati jednog ili više izaslanika koji će doći pred Savojskog. Ukoliko to ne učine „carska vojska će bez oklijevanja nastaviti svoj marš“.
Ipak, na ulazu u grad pismonošu i trubača su građani presreli, te je tom prilikom trubač ubijen, dok se ovaj prvi ranjen vratio svom vladaru. To je Eugenu bio znak da građani Sarajeva neće svoj grad predati u njegove ruke, te je na današnji dan 23. oktobra 1697. godine rasporedio svoje čete na uzvisini grada. Za to vrijeme jurišni odredi su progonili i pobili veliki broj sarajlija.
Iz jedne molbe upućene sultanu da se zaključiti da su sve sarajevske džamije oštećene u požaru, a da je većina imama i mujezina u nastojanju da spriječi katastrofu izgubila svoje živote. Pretpostavlja se da je Skender-pašin karavan-saraj spaljen ovom prilikom, kao i kupola Mehmed-begova bezistana.
Za Intelektualno.com priredio: Alen Borić
