Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak rođen je na današnji dan 1839. godine u Vitini kraj Ljubuškog. Njegovo porijeklo je od plemićke porodice iz koje je završio medresu u Ljubuškom. Njegov život ostao je upamćen po proučavanju kulturne historije bosanskih muslimana, on je bio pisac i sakupljač narodnog blaga. Poznavao je turski, arapski i perzijski jezik, te je prvi počeo onomastička istraživanja u Bosni i Hercegovini. Mehmed- beg je službovao u nekoliko gradova, od kojih je 1878. godine došao u Sarajevo gdje se zadržao do svoje smrti. Nakon smrti Mustafe Fadilpašića 1893. godine dolazi na funkciju gradonačelnika Sarajeva i na toj poziciji ostaje do 1899. godine kada se povlači zbog bolesti. Tokom izvršavanja ove funkcije glavni projekat na kojem je radio je uvođenje električne energije u grad. Pa je tako, zahvaljujući Mehmed-begu Ljubušaku 1. maja 1895. godine Sarajevo po prvi put dobilo elektično osvijetljenje. Također, na isti dan Sarajevo je postao jedan od prvih gradova koji je dobio električne tramvaje koji su zamjenili one na konjsku vuču.
Pored ovoga on se bavio i književnošću. Sakupljao je narodne poslovice, pjesme, pripovijetke, pjesmice i izdao je dvije zbirke „Narodno blago“ (1888. godina) i „Istočno blago“ (1896. godina). U drugoj zbirci sabrao je i preveo nove turske, perzijske i arapske poslovice i mudrosti. Pored ovoga sakupio je i nekoliko stotina bajki i drugih oblika nardnog stvaralaštva. Također, zapisao je i nekoliko priča za djecu kao što su „Moj prijatelj“ „Moj orač“ „Otac“ i druge. Izdao je i dvije propagandne brošure “Što misle muhamedanci u Bosni” i “Budućnost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini”. Međutim, ono po čemu je Ljubušak naručito poznat jeste i pokretanje političkog lista „Bošnjak“. Početkom aprila 1891. godine Zemaljska vlada je dala podršku grupi ljudi koja je stajala uz Mehmed-bega za izdavanje ovog političkog lista. Prvi broj je izašao 2. jula 1891. godine a sve do 17. broja je vlasnik bio Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak.
Smrt ga je zadesila 28. jula 1902. godine u 62. godini života. Zanimljiv je njegov nišan koji je napisan na perzijskom, bosanskom i arapskom pismu. Zapis je ispisan krupnim talik pismom na perzijskom jeziku, čiji sadržaj u prijevodu glasi:
„O, uzvišeni (Bože), kad bi moj grijeh bio koliko planina Kaf, ništa ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznatna stvar.“
Za Intelektualno.com priredila: Nejra Muhamedagić
