Na današnji dan Bošnjaci kod Tuzle porazili austrougarsku vojsku Na današnji dan Bošnjaci kod Tuzle porazili austrougarsku vojsku
Na Berlinskom kongresu, koji je održan od 13. juna do 13. jula 1878. godine, Austro – Ugarska je dobila mandat da okupira Bosnu i... Na današnji dan Bošnjaci kod Tuzle porazili austrougarsku vojsku

Na Berlinskom kongresu, koji je održan od 13. juna do 13. jula 1878. godine, Austro – Ugarska je dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu, uz saglasnost velikih europskih sila. Kao razlog okupacije, austrougarska diplomatija je navela nesređeno stanje u agrarnim odnosima u Bosni i Hercegovini, koje je kulminiralo velikim seljačkim ustankom i velikom istočnom krizom 1875 – 1878. Ustvari, velika istočna kriza je bila samo izgovor za okupaciju, koju je Austro – Ugarska htjela izvršiti u najpovoljnijem trenutku za nju i tako ostvariti dugogodišnje pretenzije na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Okupaciji BiH usprotivio se određen broj muslimanskog stanovništva, koje je organizovalo odbranu zemlje od naleta okupatiorskih trupa. Organizovanjem Narodne vlade i prikupljanjem snaga za otpor okupatorskoj vojsci počela je kampanja suprostavljanja okupaciji Bosne i Hercegovine. Otpor Bošnjaka muslimana okupaciji skršen je relativno brzo, ali su na nekim mjestima pokazali zavidnu volju i snagu da zaustave austrougarske trupe. Jedno od takvih mjesta bila je i Tuzla, koja je u austrougarske ruke pala tek 22. septembra 1878. godine, skoro dva mjeseca nakon ulaska okupacione vojske u Bosnu i Hercegovinu.

Iako je na Berlinskom kongresu austrougarski ministar vanjskih poslova, grof Andrassy, uvjeravao predstavnike velikih sila da će Austro – Ugarska okupaciju BiH izvršiti sa samo jednom vojnom četom bez akcije većih razmjera, Austro – Ugarska vlada je i prije samog kraja kongresa mobilisala čitav 13. armijski korpus za okupaciju Bosne i 18. diviziju za okupaciju Hercegovine. Ukupna snaga vojske koja je trebala krenuti na BiH sestojala se iz: 82.119 vojnika ili 65 pješadijskih bataljona, 14 eskadrona konjice, 19 tehničkih četa, 112 topova, 4 zapregnuta mostovna trena i 13.319 konja. Za komadanta 13. korpusa postavljen je general Josip baron Filipović, kome je bio podređen komadant 18. divizije Stjepan baron Jovanović.

Dana 29. jula 1878. godine, vojska Austro – Ugarske je prešla bosanskohercegovačku granicu na Savi na četiri mjesta: kod Bosanskog Broda, Gradiške, Kostajnice i Bosanskog Šamca, i tri dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog. Okupaciona vojska se kretala iz tri pravca: centralni pravac kretanja je išao putem Derventa – Doboj – Sarajevo, desna armijska kolona se kretala pravcem Bosanska Gradiška – Banja Luka – Jajce – Travnik, dok se desna kolona kretala pravcem Bosanski Šamac –Gradačac – Gračanica– Tuzla. Dakle, u pravcu Tuzle se kretalo lijevo krilo 20. divizije 13. armijskog korpusa, kojim je komandovao podmaršal Sapari. Plan austrougarske vojske je bio da preko Gradačca i Gračanice dođu u Tuzlu, čijim bi zauzećem zagospodarili sjeveroistočnom Bosnom. Organizacija otpora okupaciji u Tuzli povjerena je pljevaljskom muftiji Mehmed Nurudinu Vehbi ef. Šemsekadiću.

Iz pravca Gračanice, u Tuzlu je 8. augusta stigla vojska Austro – Ugarske monarhije sa komadantom Saparijem na čelu koja je u svojim redovima brojala 5.000 pješaka, 130 konjanika i 24 topa. Od 8. do 10. augusta, austrougarska vojska je napadala na Tuzlu, ali su Tuzlaci pružili odlučan otpor. U bitkama na Han-Pirkovcu, na Ravnoj trešnji, na Gradini i u Tušanjskom potoku, Tuzlaci su, na čelu sa efendijom Šemsekadićem, okupacionu vojsku potukli do nogu. Poražena austrougarska vojska se, u posljepodnevnim satima, počela povlačiti iz Tuzle ka Gračanici. U toku povlačenja austrougarske vojske, došlo je do još jedne bitke sa organizatorima otpora, ovaj put u Gračanici. Nakon ove borbe 12. i 13. augusta, austrougarska vojska nastavlja svoje povlačenje prema dobro utvrđenom Doboju.

Kod Doboja austrougarska vojska je uspjela da odoljeva napadima, te da se pregrupiše i da sa pojačanjima, koja su stigla u Doboj, krene u kontranapad na Šemsekadićevu vojsku. Austrougarskim snagama iz Doboja priključio se još jedan kontigent vojske, koji je na sjeveroistočnu Bosnu napadao iz pravca Sarajeva i Romanije. Snage otpora držale su položaje kod Doboja do 15. septembra, kada bivaju potučene. Kontranapad austrougarske vojske bio je silan i munjevit. U austrougarske ruke redom su padali gradovi sjeveroistočne Bosne: 16.augusta  pao je Gradačac i Gračanica, 17. je zauzet i Lukavac, a 22. septembra bez borbe je zauzeta i Tuzla. U toku bitaka koje je do tada vodila u sjeverositočnoj Bosni, 20. divizija je izgubila 50 oficira i 1.500 vojnika

Pobjeda nad austrougarskom vojskom kod Tuzle 10. augusta 1878. godine, veliko je dostignuće onog sloja ljudi koji su se protivili ulasku BiH u austrougarske okvire. Tuzlaci su, na kraju krajeva, pokazali ogromnu želju i volju za odbranom svoje domovine.

 

Za Intelektualno.com priredio: Dino Hajdar

Facebook komentar

Intelektualno