Jučer je, 10. 09. 2019., u sali Gazi Husrev-begove biblioteke održana konferencija pod nazivom „Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata: Sto godina od mirovnog ugovora iz Saint-Germaina 1919-2019“ u organizaciji Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka.
Nakon pozdravnih govora uslijedila je prva sesija, a prisutnima se prvi obratio Dr. Aydin Babuna sa temom „Nacionalni razvoj Bošnjaka i ugovor iz Saint-Germaina: Od Berlinskog sporazuma do ugovora iz Saint-Germaina“. Babuna smatra da je dolaskom Austro-Ugarske monarhije na područje Bosne i Hercegovine uslijedila prekretnica u nacionalnom razvoju Bošnjaka, koji su gubili političku, ekonomsku i društvenu poziciju. To je dovelo do njihovog organiziranja i osnivanja prve političke partije u Bosni i Hercegovini „Muslimanske Narodne Organizacije“. Sukobi i rivaliteti muslimanske elite sa Zemaljskom vladom, te bosanskim Srbima i Hrvatima bili su odlučujući za dalji razvoj bosanskih muslimana.
Drugi izlagač bio je britanski historičar prof. dr. Marko Attila Hoare sa temom „Posljedice kraja Austro-ugarske za Bosnu i Hercegovinu“. Za vrijeme Austrougarske vladavine Bosna i Hercegovina je očuvana u njenim historijskim granicama. Međutim, ulaskom u Kraljevinu SHS ona je svoj status gubila, te Hoare smatra da su sukobi u međuratnom periodu kuliminirali napadom sila Osovine 1941. godine.
Posljednji izlagač u ovoj sesiji bio je prof. dr. Edin Radušić. Njegova tema „Berlin prije Saint-Germaina: Normativna zaštita građanskih prava muslimana na Balkanu prema Berlinskom ugovoru iz 1878.“ govori o pitanju opstanka muslimana u Evropi. Nove kršćanske države na Balkanu su uništavale sve ono što je bilo „Tursko“ i što ih je na to podsjećalo. Međutim, Berlinskim kongresom donesena je normativna zaštita prava vjerskih manjina.
Drugu sesiju činili su sljedeći izlagači: Prof. dr. Fikret Karčić „Rasprava u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS o Saintgermainskom ugovoru“, prof. dr. Adnan Jahić sa temom „Između politike i ehli-islama: Islamska vjerska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji za vrijeme Spahinog rijaseta“, potom Emily Greble „Šerijatski zakon kao manjinsko pravo u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca“ i posljednji u ovoj sesiji je bio Feđa Burić čija je tema glasila „Islamski zakon u Europi između dva rata: Bosanski šerijat i njegove implikacije na aktuelnu euro-islamsku dinamiku“.
Prof. dr. Karčić se bavio pitanjem kako je odredba Člana 10. Ugovora o zaštiti manjina iz Saint-Germaina, koja se odnosi na primjenu šerijata pretočena u pravni sistem Kraljevine SHS ? U Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS se ovo pitanje postavljalo i različito tumačilo. Prof. dr. Adnan Jahić se u raspravi bavio pitanjem odnosa Spahine grupe i njegovih protivnika prema novom Ustavu Islamske Zajednice iz 1936. godine, te načinom na koji se Fehim Spaho ponašao kao novi reisul-ulema. Emily Greble je nastojala u svom izlaganju da objasni zašto su članovi muslimanske elite vjerovali da je bivanje pravnom manjinom ponudilo najbolju zaštitu muslimanima u Jugoslaviji. Naime, od muslimana se tražilo da se povinuju šerijatskom zakonu, što znači da su po tome bili drugačiji od ostalih manjina u Evropi. Feđa Burić je nastojao objasniti kako je islamski zakon funkcionirao u međuratnoj Bosni sa osvrtom na djelovanje sa sekularnim jugoslavenskim zakonima.
Dr. Safet Bandžović je otvorio treću sesiju sa temom „Iskustva legalizirane „drugosti“: Dometi i ograničenja manjinskog statusa muslimana u Jugoslaviji (1919-1941)“. Dr. Bandžović se bavio pitanjem i položajem manjina u Kraljevini Jugoslaviji, koje kako kaže, nije bilo najljepše, posebno u dijelovima Srbije. Naglašava da su Bošnjaci (muslimani) imali status vjerske manjine, te su bili izloženi brojnim stereotipima i predrasudama. Sljedeći izlagač je bio Zećir Ramčilović. Njegova tema je bila „Bošnjaci muslimani u vardarskom dijelu Makedonije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslaviji između dva svjetska rata“. Teritorijalna ekspanzija je Srbiju učinila multinacionalnom, međutim ona se i dalje smatrala i predstavljala jednonacionalnom. Narod islamske vjeroispovijesti je bio prisiljen na asimilaciju i iseljavanje, te se time smanjivao njihov broj. Ramčilovć je govorio o ličnoj i imovinskoj bezbjednosti Bošnjaka. Drugi izlagač na ovoj sesiji bio je dr. Salkan Užičanin sa temom „Muslimani u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca: Između međunarodno zaštićene vjerske manjine i stvarnosti“. U svom izlaganju dr. Užičanin objašnjava represivan stav srpskih političara prema muslimanima. Postojale su nacionalističke organizacije koji su na svaki način nastojale ukloniti muslimane iz države. Na narodnim skupštinama muslimani su vrijeđani. Radikal Kosta Majkić je izjavio da su muslimani izdajnici kosovski. Po njima, „problem“ sa muslimanima se mogao riješiti samo istrebljenjem.
Posljednju sesiju su otvorili dr. Elvir Duranović i dr. Hikmet Karčić sa temom „Zaštita vakufske imovine u Kraljevini SHS 1919-1929“. Dr. Karčić je prisutnima objasnio historijski dio, dok je dr. Duranović govorio o zaštiti vakufske imovine i napadima na vakufe. Francuski historičar Xavier Bougarel je dao zaključna razmatranja, te je postavio dva pitanja. Da li bi Član 10 Mirovnog ugovora iz Saint-Germaina trebali posmatrati kao važnu fazu u prepoznavanju vjerskih i nacionalnih prava bosanskih muslimana ili kao zakašnjelu refleksiju strategija koje su elaborirale bosanske muslimanske elite tokom austrougarskog perioda, a čije su kontradikcije i ograničenja postali vidljivi tokom međuratnog perioda ?
Za Intelektualno.com priredio: Alen Borić
