Piše: AMIR NESIMOVIĆ
Murali sami po sebi nisu problematičan vid iskazivanja stava i mišljenja o nekoj osobi ili sjećanja na bitan događaj ili datum. Po definiciji radi se o zidnom slikarstvu, a vremenom se razvilo do te mjere da je jedan pravac u slikarstvu nazvan muralizam. Prvi murali oslikani su još u prahistorijsko doba na zidovima pećina, susreću se u faraonskim grobnicama i naravno na zidovima sakralnih objekata.
Ako se iz murala prahistorijskog čovjeka može saznati o njegovom načinu života, šta se to saznaje iz današnjih murala u državama regiona? Prahistorijski čovjek slikao je prikaze lova, kao jedinog načina preživljavanja i borbe sa život porodice ili pripadnika plemena. Danas, kada je potrebno sve više razumijevanja, saradnje i dogovora kako ne bi došlo do novih balkanskih sukoba s posebnom pažnjom na Bosnu i Hercegovinu, murali se koriste i kao sredstvo promovisanja u ubrzavanja takvih scenarija. Oni dokazuju da teret rata i prošlosti nije odbačen ni 30 godina od kraja istog, a da glavni protagonisti zločina i dalje imaju podršku u narodu. Opravdano i realno je zapitati se kako je moguće da u Zagrebu, glavnom gradu države koja je članica Europske unije, osvane mural posvećen osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku i to u dva navrata. Isti slučaj desio se i u Čapljini ( Hercegovina ), međutim, u isto vrijeme je i tužno i zastrašujuće da je takav scenarij u današnjoj konstalaciji političkih i kulturnih odnosa u Bosni i Hercegovini, možda i očekivan.
Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Valentin Inzko, u kontekstu nametanja zakona o negiranju genocida, izjavio je da je situacija takva da bi se mogla napraviti “turistička karta bosanskohercegovačkih gradova sa muralima ratnim zločoncima”. Foča, Gacko, Nevesinje, Kalinovnik i mnogi drugi gradovi manjeg BiH entiteta, oslikani su muralima ratnih zločinaca, naravno, prednjači osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić. Foča, grad u rs-u u kojem je prije 30 godina, odnosno početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, živjelo oko 50% Bošnjaka, a danas taj postotak iznosi tek 7%, u jednom trenutku je došla u žižu javnosti zbog murala sa likom Mladića dugim 25 metara. Ovo je veliki projekat i nije mogao biti urađen u tajnosti, vjerovatno ni bez znanja lokalnih vlasti. Da je to bio slučaj mural bi bio prefarban i prije reagovanja Valentina Inzka.
Na ulazu u Kalinovnik, svaka žrtva rata devedestih susreće se sa velikim kamenom koji je oslikan likom Ratka Mladića uz natpis Grad heroja. Početak suživota u ovoj opštini bi moglo biti uklanjanje ovog murala sa porukama vlasti da zaista to žele. Šutnja koja za sada odzvanja daje druge poruke. Neozbiljna su opravdanja da se murali nalaze na privatnom zemljištu i slično tome.
Glavni grad susjedne Srbije, Beograd, krajem prošle godine također dolazi u žižu javnosti zbog murala Ratku Mladiću. Nakon reakcija, kako regionalnih tako i međunarodnih, mural ne da nije trajno uklonjen, nego je uz njega nacrta i onaj posvečen zloglasnom Draži Mihailoviću. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ali i ostali predstavnici vlasti, davali su izjave koje su više ličile na pravdanja ili prebacivanje krivice na druge ( npr. kako može Slobodan Praljak ) nego na osude ili poduzimanje konkretnih akcija, one su izostale.
Još uvijek se čeka početak suočavanja sa prošlošću, neka počne od toga da se ne vrijeđaju žrtve genocida i ostalih zločina u Bosni i Hercegovini. Neka Sarajevo, sa muralima Davorina Popovića i Michaela Schumachera bude primjer.
