Uspostavljanje vlasti Osmanske carevine nad prostorom današnje Bosne i Hercegovine i proces islamizacije koji je uslijedio će dovesti i do uključivanja pojedinih bosanskih autora u intelektualne tokove osmanskog društva. U red najznačajnijih autora spada Muhammed Musić Bošnjak poznat pod nadimkom Allamek, što znači Sveznalica. Muhammed Musić je rođen oko 1595. godine u Sarajevu, njegovo puno ime je Muhammad b.Musa al- Bosnawi, a nadimak Allamek je dobio još kao dječak. Školovao se u Gazi Husrev- begovoj medresi i sa 17. godina odlazi u Istanbul. U Istanbulu je dio svite Silhadar Mustafe Baše i sluša predavanja Širvanija. U početku je bio nezadovoljan Širvanijevim predavanjima ali ga je slušao dvije i po godine. Nakon toga slušao predavanja kod Abdulganizade Nadiria, sa kojim ima blizak odnos punih 7 godina, sve do smrti Nadiria 1627. godine. Malo je poznato o njegovom životu prije 1626. godine, ali rad njegovo učenika Ibrahima b. Ramadan al- Bosnawia pokazuje da je do tada već predavao logiku. Tada je bio profesor neke medrese sa rangom od 40 akči. Život i djelo Muhammeda Musića može se podijeliti u tri dijela : kao profesor, kao pisac i kao sudija. Nakon što je zapao u finansijske probleme, vjeovatno prouzrokvane i smrću svog zaštitnika Ganizade, Allamek 1627. godine počeo da piše glose na al Bajadijev komentar sure Al-Kahf koja mu treba poslužiti kao preporuka za posao na medresi Hasan-beg Zade. U ovom radu se vidi i njegovo razočarenje zbog situacije u koju je zapao, te opisuje Istanbul u prilično mračnim bojama.
U periodu od 1630. do 1631. predaje na medresi Yildrim hana, 1632. godine je bio muderis na Mihrimah Sultan medresi u Uskudaru. Svojevrsni vrhunac karijere kao predavač doživio je 1633. godine kada je postao muderis na jednoj od 8 sahn medresa – Sahn- i Semani medresi. Za pohod sultana Murata IV napisao je komentar sure Al- Fath i zahvaljujući tome, te preporuci Silhadar Mustafe Baše 1634.godine postao kadija u Allepu. Bolest reume koju je dobio ga natjerala ga je da napusti Allep, ali zbog protivljenja Mustafe- paše ne odlazi u Istanbul nego biva smješten u svojevrsni kućni pritvor u Rumeli- hisaru. Razlog ovome je strah Mustafe-paše da će Allamek pričati o nekim nezakonitostima koje je on vršio u Allepu. Za boravka u Rumeli-hisaru stiže mu i odredba o imenovanju za kadiju u Istanbulu, ali iznuren bolestima Muhammed Musić Allamek je umro 1635. godine. Iako je umro relativno mlad uspio je da napiše veliki broj djela.
Sva njegova djela su napisana na arapskom jeziku, pisao je o logici, zakonima, tefsiru Kur’ana i arapskoj filologiji, osim jednog prevoda sa arapskog na turski sva djela su komentari. U njegovim djelima se ističe samostalnost duha, hrabar pristup, pisanja na raznim poljima i orginalnost. Iako nije pisao samostalne radovima u njegovim komentarima se osjeti ogromna samostalnost. Od njegovih djela spominju se : 1. Hašiya ‘ala Anwar al-Tanzil wa asrar al-ta’wil, 2. Al-Hadi., 3. Šarh (Hašiya) Tafsir sura al-Kahf., 4. Tafsir sura al-Fath., 5. Ahadis al-arba’in., 6. Hašiya ‘ala Šarh al-Ğami (Hašiya ‘ala al-Fawaid al-Diyaiyya)., 7. Hašiya ‘ala Šarh al-Miftah., 8. Šarh al-Šamsiyya., 9. Hayatü’l-hayevan Tercümesi.., 10. Hašiya ‘ala Tafsir sura al-Naba’, 11. Komentar šestog ajeta sure Al-Tawba, 12. Ta’liqat ‘ala Hašiya li‘Isam al-Din, 13. Hašiya ‘ala Šarh al-Mawaqif, 14. Prijevod djela Al-Ğawahir al-mudia fi al-ahkam al-sultaniyya koje je napisao Zayn al-’Abidin ‘Abd al-Rauf al-Munawi al-Šafi’i.
Pri proučavanju Allamekovog djela pažnju istaživača je privuklo to da su većina njegovih djela glose. Ovo je moglo dovesti do opasnosti da se autor optuži za neorginalnost, ali ako se pisanje glosa stavi u kontekst vremena i prilika u kojima nastaju, te ako se temeljno prouče u njima se vidi znatna mjera orginalnih stavova. Tako je pisanje glosa na Al-Baydawijev komentar Kur’ana bio posao kojim su se bavili mnogi naučnici. Dajući svoje komentare na Al- Baydawijev komentar, Allamek je iskazivao i rezultate svojih istraživanja, iznosi svoja mišljenja o pojedinim dijelovima, kritikuje Al-Baydawijeve stavove, da dodatna objašnjenja i produbi pojedine dijelove.
Pišući glosu na Al-Baydawijev komentar, skraćeno Anwar, kao osnovni motiv Allamek navodi ispravljanje pogrešnog. Kako je Allamek predavao tefsir Baydawija kada je bio profesor na Sahn – Semani medresi, ove glose su vjerovatno nastale u periodu 1633.-1645. godina. Pišući komentar Anwara, Allamek izdvaja pojedine dijelove rečenice ili čak samo riječi i na to piše kritiku. On je pišući podrazumijevao da je čitatelj već upoznat sa Al-Baydawijevim djelom. U glosi na komentar sure Al-Kahf prvo hvali tadašnjeg sultana, a onda se žali na stanje u carstvu prije njega. U svom nedovršenom tefsiru Al-Hadi, Allamek započinje vlastiti komentar Kur’ana, djelo je filološkog karaktera i u njemu Allamek kritikuje brojne autoritete. Ipak djelo nije završio zbog prerane smrti. Da ovo djelo nije identično Allamekovim glosama na Al-Baydawijev komentar Kur’ana vidi se jer su počeci sasvim različiti.
Što se tiče Allamekovih djela o sintaksi i retorici, može ih se istaći nekoliko. U glosi na Sejjid Šerifov komentar as-Sakkaijeva djela Miftah al-ulum, daje opširan komentar u kojem je materija detaljno obrađena i puno pažnje je posvećeno objašnjavanju izraza, njihovog smisla. U glosi na Mulla Džami-jev komentar Ibn Hadžibove sintakse al-Kafiya, Allamek brani Mulla Džami-jevo stav koji je bio napadnut od strane Isama. On u Allepu i drži predavanja na ovu temu, te mu je to donijelo dovoljnu slavu da i pjesnici pišu pjesme o njemu.
Na području logike posebno se izdvaja glosa na Gurganijev komentar djela Kitab al-Mawakif fl’ilm al-kalam. Kao motiv za nastanak ovog djela Allamak navodi događaj kada mu je došao učenik i žalio mu se kako ga drugi učenjaci odgovaraju od propitivanja stava starih priznatih naučnika i da se treba samo posvetiti razumijevanju onog što su stari pisali Allamek je čvrsto odbio ovaj stav i navodeći između ostalog i doaze iz Kur’ana tvrdio kako je dozvoljeno sve propitivati. Nakon toga ga je učenik zamolio da napiše nešto na tu temu što je Allamek i uradio. Značaj njegovog djela Šarh al-Risala al-šamsiyya (Komentar “Sunčanog traktata”), je ogroman. Ovo djelo je završeno 2. februara 1626. i komentar je jednog od najbitnijih arapskih djela o logici napisanog od strane al- Qazwini al-Katibi. Djelo je podijeljeno na Uvod u kome se nalaze i dvije rasprave : O suštini logike i O predmetu logike, zatim se sastoji od 3 članka koji raspravljaju o različitim pojmovima kao što su riječi, pojmovi, definicije, rasprave o različitim sudovima te konačno detaljna rasprava o silogizmima. Djelo se završava sa Zaključkom koji u sebi sadrži dvije rasprave : O saržajima silogizama i o dijelovima nauke.
Što se tiče administracije izdvaja se turski prijevod djela „Sjajni dragulji o carskim odlukama“, koje je napisao Zejnul Abidin Abdureuf el- Munavi el-Šafi. Djelo ima 30 poglavlja, posvećeno je Muratu IV. Prvih 10 poglavlja se odnosi na vladara, a 20 poglavlja se odnosi na vezire i ostale službenike.
Muhammed Musić Allamek predstavlja jednu od najznačajnijih ličnosti sa prostora Bosne i Hercegovine koja se bavila naučnim radom za vrijeme Osmanskog carstva. Njegovi radovi se odlikuju oštroumnošću i detaljnošću. Zastupao je slobodu mišljenja i nije se ustručavao da kritikuje i najistaknutije autoritete. Iz njegove karijere se vidi kako je bio izrazito ambiciozan i da ga je samo rana smrt spriječila u još većim dostignućima. U radu se može primjetiti i određena doza samoljublja, što je vjerovatno i jedan od razloga njegovog uspjeha. Kriza u koju je zapao nakon smrti svog zaštitnika Ganizade i način na koji se izvukao iz nje je prikaz snage volje koju je posjedovao.
Literatura :
1. Amir Ljubić, „The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic“, Koninklijke Brill NV, Leiden, 2008.
2. Sead Seljubac. “Allamek i njegov doprinos tefsirskoj znanosti”. Znakovi vremena – Časopis za filozofiju, religiju, znanost i društvenu praksu 51:10-27., Sarajevo, 2011.
3. Sead Seljubac. “Bosanski Mufessir Allamek al-Busnawi”. Logos – časopis za filozofiju i religiju 2:71-95., Sarajevo, 2015.
4. Hazim Šabanović, „Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima“, Svjetlost, Sarajevo, 1973.
Za Intelektualno.com piše: Fadil Hadžiabdić
