Ministarstvo za dijasporu riješilo bi mnoge probleme

Piše: Admir Lisica

Kraj mjeseca jula i početak augusta “tradicionalno” su već godinama unazad rezervirani za dolazak mnogobrojne bosanskohercegovačke dijaspore u domovinu.

Prolazeći ulicama Sarajeva gotovo da se mogu susresti registarske oznake automobila od Skandinavije do Sjedinjenih Američkih Država, što je jasan pokazatelj da je veliki broj pripadnika dijaspore i ovo ljeto odlučio provesti u zemlji svog rođenja umjesto na nekoj od mnogobrojnih atraktivnih turističkih destinacija na čemu im se sigurno ne bi zamjerilo.

Ova činjenica govori  o tome da je dijaspora uprkos svim postojećim nesuglasicama sa politikom domovine prema njoj, ipak i dalje zainteresirana za posjetu, od koje domovina svakako ima značajnu korist.

Složena politička situacija

Analizirajući odnos na relaciji dijaspora-domovina od 1996. godine do danas veoma lahko se može ustanoviti da su zahtjevi dijaspore prema onima koji bi se trebali brinuti o njima većinom isti.

Svakako, glavni zahtjev koji su predstavnici bosanskohercegovačke dijaspore posljednjih dvadesetak godina stavljali pred predstavnike vlasti je nužnost osnivanja ministarstva za dijasporu koje će egzistirati na nivou čitave države. Znajući koliko bi takvo nešto doprinijelo poboljšanju veze na relaciji dijaspora-domovina, bosanskohercegovačka dijaspora i dalje među prioritete ističe formiranje jedne ovakve državne institucije.

Ipak, činjenica je da veoma složena politička situacija u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava formiranje “krovne kuće” bosanskohercegovačke dijaspore što je još jedna dodatna barijera koja sprječava približavanje dijaspore i domovine.

Ono što posebno brine je što dobar dio medija nema interes za praćenje dešavanja u bosanskohercegovačkoj dijaspori što je potpuno pogrešno. Uloga i potencijal dijaspore je ogroman, a da je tako mogli smo se uvjeriti i u periodu postojanja Jugoslavije kada je dijaspora kontinuirano pomagala započete demokratske procese, o čemu se u javnosti gotovo i ne govori.

Koliko smo kao društvo skloni zaboravu potvrđuje i činjenica da je uloga Adila Zulfikarpašića, jednog od najistaknutijih pripadnika dijaspore tokom dvadesetog stoljeća skoro zaboravljena. Da je tako govori i podatak da su se rijetki mediji sjetili jedanaeste godišnjice od njegove smrti koja je navršena prije svega nekoliko dana. Podsjećanja radi, Zulfikarpašić je uz pomoć nekoliko najbližih saradnika iz dijaspore učestvovao u bitnim političkim i društvenim procesima koji su rezultirali povratkom nacionalnog imena Bošnjak.

Osnovali brojne firme u domovini

Naravno nezanemariva je i finansijska pomoć dijaspore prema domovini u periodu neposredno pred rat u Bosni i Hercegovini. Ovo je posebno važno napomenuti jer i danas dijaspora ima niz uspješnih biznismena koji svoj kapital usmjeravaju u pravcu Bosne i Hercegovine na partnerskoj osnovi.

Prema podacima koje iznosi USAID projekta “Diaspora Invest” u samo protekle tri godine bosanskohercegovačka dijaspora je osnovala 60 firmi u Bosni i Hercegovini, što je doprinijelo značajnom povećanju novih radnih mjesta. Ukoliko se potencijal dijaspore iskoristi na pravi način zadovoljstvo može biti itekako obostrano što dokazuju prethodno navedeni podaci. Primjera iz prošlosti je puno, a koliko i kako dijaspora može pomoći u rješavanju problema možemo naučiti iz jevrejskog, turskog ili irskog slučaja.

Podatak da o bosanskohercegovačkoj dijaspori imamo svega nekoliko knjiga i dokumentarnih filmova pokazatelj je da se dijaspori treba posvetiti više pažnje nego što je to slučaj trenutno.

Alarm je odavno upaljen

Za razliku od Bosne i Hercegovine, u zemljama regiona je situacija nešto bolja, zbog znatno relaksiranijih političkih odnosa koji vladaju u susjedstvu. Ipak to ne treba da bude izgovor za neiznalaženje kvalitetnog rješenja u pogledu unapređenja odnosa.

Osim pojedinačnog preispitivanja kako unaprijediti odnos sa dijasporom, ovi dani kada je bosanskohercegovačka dijaspora u zemlji svog rođenja prisutnija nego inače trebali bi poslužiti i za pokušaj institucionalnog iznalaženja rješenja koje se godinama očekuje. Ukoliko se ne uspostavi jača institucionalna veza sa ovom generacijom bosanskohercegovačkih iseljenika, manja je šansa da će se to uspjeti sa njihovim nasljednicima.

Alarm je odavno upaljen, a vremena za djelovanje je sve manje.

Izvor: Al Jazeera