Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa u tokom zadnjih nekoliko mjeseci intenzivno upozorava na krizu na južnoj granici SAD-a.Istina je da ljudi iz latinske i centralne Amerike u velikom broju pristižu u SAD, bježeći od nasilja i siromaštva, a mnogi ističu kako je kriza rezultat destruktivne američke trgovinske politike koja je bila na snazi u zadnjih nekoliko decenija. Ono što je zanimljivo je da postoji još jedan fenomen u smislu prelaska granice između Meksika i SAD-a o kojem Trumpova administracija šuti. Tu se misli na hiljade američkih građana koji se svakondevno slijevaju preko granice u potrazi za jeftinijim zdravstvenim osiguranjem.
Na samo jednom graničnom prelazu u Yumi (država Arizona) oko 6.000 Amerikanaca svakodnevno ulazi u Meksiko, u mali grad Los Algodones tražeći povoljnije uslove zdravstvene njege. U tom malo gradu živi najveći broj zubara po glavi stanovnika na svijetu. Naveća potražnja je za zubarima, očnim doktorima i za jeftinijim lijekovima. Ekonomija ove male zajednice je izgrađena kako bi akomodirala potrebe uglavnom starijih Amerikanaca i Kanađana u potrazi za jeftinijim zdravstvenim uslugama koje ne mogu priuštiti u svojim zemljama, iako imaju životno osiguranje. Prema statistikama približno 74 miliona amerikanaca nema dentalno osiguranje. To je bi predstavljalo četvrtinu stanovništva. Polovina ove populacije od 74 miliona nema nikakvo zdravstveno osiguranje.
Jedan od razloga zašto je dentalno zdravstveno osiguranje tako skupo i SAD-u je sistem životnog osiguranja. Zubari u Americi navode velike administrativne troškove prilikom otvaranja zubnih ordinacija. Jedan od najveći troškova je osiguranje o doktorskim zloupotrebama, koji ne postoji u Meksiku. Proces ovakvog osiguranja je glavni izvor nezadovoljstva zubara u SAD-u. Tako ako želite upotpunosti platiti zubara iz svog džepa on vam može dati popust, ali većina zubara koji ne praktikuju osiguravajuće metode imaju jako viskoke tarife naplaćivanja. Prema izjavama gradonačelnika Los Algodonesa Christiana Camacha oko 6.000 ovih “dentalnih izbjeglica” svaki dan posjećuju njegov grad u periodu između američkog Dana zahvalnosti i mjeseca Marta. Troškovi dentalnog zdravstva su do 2/3 manji nego u USA.
Tako ljudi mogu uštedjeti oko 80% više u Meksiku. Djelom te uštede dolaze iz činjenice da zubari u Meksiku imaju jefitnije cjene nekretnina i rada, ali i meksički zubari ne završavaju fakultete sa velikim studentskim dugom koji je tipičan za studente američkih univerziteta. U slučaju Meksika vlasti su obezbjedile studiranje koje je faktički bez školarine. Nakon završetka studija zubari su dužni da dug vrate vladi u smislu jednogodišnje besplatne prakse. Nakon toga nemaju više obaveza prema državi. Tako dolazi do situacije da na 20.000 do 60.000 izbjeglica koje dolaze iz centralne i latinske Amerike u SAD skoro pet puta više američkih “dentalnih” izbjeglica idU u suprotnom pravcu bar kad je slučaj sa gradom Los Algodones. Tako više ljudi bježi od američkog zdravstvenog sistema u odnosu na ljude koji bježe od siromaštva i nasilja Centralne i Južne Amerike.
Piše: Haris Popaja
intelektualno.com
