❝Za ova naša stradanja ima mnogo uzroka. Brojni su nas i neprijatelji okružili. Ali sa islamskog stanovišta najteži je onaj uzrok koji je pri nama, jer se vanjski uzroci lahko nakupe, ali se lahko i ometu i otklone kada je organizam zdrav, pa reagira protiv svega što ga sa vana ugrožava. Mi smo, Božiji Pejgambere, u tvojoj uzvišenoj vjeri postali obični formalisti.
– Prihvaćamo se, bar neki, samo forme tvojih odredaba, a od njihova duha i suštine sasvim smo daleko. Formalnost bez duha daleka je od stvarnosti vjere. Vjera je iz duše, pa joj duh daje snagu i život. Otuda baš dolazi naša slabost, pomanjkanje snage i života i naš sramni kukavičluk.
– Mnogi od nas postali su gole intereščije i materijalisti. Ideal mnogog trgovca je samo njegova trgovina i luda borba za nagomilavanjem imetka, za koji i ne zna kome će služiti. Mnogi opet seljak gleda kroz svoju kravicu i njivicu, a i njivica ostaje pusta a kravici se nalazi drugi nepozvani goso.
– Predmet rada nazovi političara, koji su se nametali nesvjesnoj skupini, je osobna karijera i sitni interes njihove partijice, koja je otrovnim plodom rađala. Karakterna pokvarenost vlada sitnim dušama. I u ovakvim teškim danima obogaćeni mnogi bogataši misle samo na svoj akšamluk i pijančevanje. Radnik svaku večer idući kući predstavlja sramotu od čovjeka. Kockanje truje organizam naše zajednice. Pokusi da se pristupi liječenju ovih strašnih bolesti teško uspijevaju, jer se uvijek nađe pokvarenjaka koji koče svaki konstruktivan i pošten rad.
– Pošteni muslimani duboko uzdišući dovikuju: ❝Bože, plati svakom prema njegovoj namjeri!❞ Sve iskreno i što je u ime Boga i za opći naš preporod u ovakoj gomili propada i strada. Intereščije, pokvarenjaci, licemjeri i lašci u vjeri, imaju zadatak da u početku utuku svako nastojanje za opće dobro i idealnu borbu. U tome se oni brzo organiziraju i ujedine a organizacija u poštenim stvarima strašno zapinje.
– Materijalisti i šićardžije, formalisti koji u isto vrijeme i s Bogom i sa šejtanom hoće da u prijateljstvu budu, kukavice i slabići, licemjeri i lašci na ovom putu nijesu potrebni. Oni su zatrovani raznim sitnim mislima u kojima se vjeri u našem životu ne priznaje prvenstvo. Božiji Pejgambere, na dan tvoje hidžre mi od Svemogućeg tražimo i molimo onog poleta s kojim si ti u toliko pokvarenoj sredini na posao krenuo. Molimo Ga da u našoj duši upali žar ljubavi prema našoj vjeri, našem spasu na oba svijeta, pa da naš organizam ojačan tom snagom savlada i odbije bolest materijalističkih i šićardžijskih misli i nastojanja.❞
______
Piše: Mehmed Handžić
IZVOR: El-Hidāje,1944. godina, br. 7-8.
