Senzacionalizam, lažne vijest i cenzura uvijek su bile oblježja kriznih situacija. Pojedinci nastoje iskoristiti nastalu situaciju za vlastitu korist. Stoga, bolje slušajte priznate stručnjake iz oblasti medicine, pratite upute relevantnih institucija i brinite za svoje najmilije, komšije i ljude u potrebi. Nemojte tratiti vrijeme na teorije zavjere.
Pandemija Španske gripe, koja je tokom svog trajanja ubila do 50 miliona ljudi širom svijeta, relativno sporo je ušla u svijest britanske javnosti. Bez globalnih organizacija koje bi skrenule pažnju na epidemiju i internetskih veza kojima bi se omogućio brzi transfer informacija širom svijeta, vijesti su putovale mnogo sporije kada se gripa pojavila 1917. godine. Prilikom rane faze pandemije, priroda virusa također je igrala ulogu. Simptomi, koji uključuju krvarenje iz sluznice – nosa, pluća, itd., ponekad mogu rezultirati pogrešnom dijagnozom, jer su doktori izvorno smatrali da se radi o dengue groznice.
Ali bilo je i drugog razloga sporog rasta svijesti: cenzure. Pored surovih pokolja iz Prvog svjetskog rata, cenzura je bila utvrđena životna činjenica. Za mnoge novine samocenzura iz patriotske dužnosti održavanja morala počela je 1914. godine, kako se povećao broj smrtnih slučajeva na Zapadnom frontu. Vladini cenzori su takvu odluku podržali, radeći prema odredbama Zakona o odbrani carstva donesenog u avgustu 1914. godine.
Na zatvorenim konferencijama sa novinarima su signalizirali da vojne informacije, i informacije koje mogu biti štetne za javni moral , ne bi trebale postati naslovne vijesti. Druge zaraćene zemlje širom Evrope imale su vlastite sustave za kontrolu protoka vijesti. Marta 1918., dok je Njemačka započela razornu proljetnu ofanzivu na Zapadnom frontu, postojali su vrlo hitni razlozi da se ne spominje tihi ubica koji se širi ulicama.
Uprkos tome, do maja 1918. godine velika pandemija postala je glavna vijest u Španiji, gdje je štampa izvijestila o rastućoj krizi javnog zdravlja. Španski novinari, čija zemlja nije direktno poprište borbi, nisu bili obavezni izvještavati na način kako su to radili druge evropske zemlje, pa su proširili vijest o pojavi zaraze. Evropska štampa je njihove objave preuzela govoreći o zdravstvenoj krizi u Španiji. Na ovaj način, pandemija je postala poznata kao “Španska gripa”.
Tokom ljeta 1918. godine, nakon poraza njemačke proljetne ofanzive koja je u Londonu i Parizu umanjila vojne brige, pandemija gripa našla je mesto u kolumnama britanskih novina. Analiza novina iz razdoblja koja koristi Britanski arhiv novina pokazuje da je nekolicina spominjanja gripe u maju narasla na nešto značajnije u junu, prije nego što je u julu eksplodirala. Do avgusta „Španska gripa“ je dospjela i na stranice Britanskog medicinskog časopisa, pošto se pokazalo da je virus mutirao u smrtonosniji oblik, dovodeći do brze eskalacije broja smrtnih slučajeva.
Neki su na pojavu pandemije dočekali sa namjerom da kroz nju profitiraju. Nisu sve te reakcije bile potpuno pohvalne. Na primjer, proizvođači nekih lijekova (patenta i drugih) brzo su uočili potencijal pandemije, pa su se pojavili naslovi: „Španska gripa, mnogi smrtni slučajevi spriječeni brzom upotrebom…“ nekog navodnog magičnog lijeka, npr. mješavine koja će ukloniti kašalj. Koja je stvarna medicinska vrijednost takvih lijekova u liječenju gripe nemoguće je precizirati, ali bilo je dosta očajnih ljudi koji su voljeli uložiti svoje nade i nekoliko šilinga u takve lijekove.
Jedan proizvođač lijekova u Newcastleu sretno je rekao u oglasu za njihov lijek da je 5000 djece izostalo iz škole, te da je dvoje djece umrlo na putu do školu. Rado je pokušao i pojačati paničnu kupovinu izjavljujući: „Ne odgađaj! Uradi to sada! Sutra će možda biti prekasno! Boce su rijetke! Imamo samo ograničenu ponudu. ” Bez obzira na efikasnost spomenutog lijeka škola u Newcastleu, Hullu, Barrowu, Durhamu i širom zemlje, na kraju su zatvorene kao odgovor na rastući broj bolesne djece i nastavnika.
Izvještaji imaju posebnu vrijednost u pokušaju razumijevanja napretka bolesti. Na primjer, pojava novog ,smrtonosnijeg virusa, u ljeto 1918. godine može se vidjeti u jednom novinskom izvještaju u časopisu The Globe od 15. jula koji je izvještavao o fabrici koja se bavi proizvodnjom vojne opreme čiji su radnici zbog nezatvaranja fabrike zarazili tako brzo da su posumnjali na njemačku sabotažu.
Do oktobra, kada je epidemija ušla u svoju najrazorniju fazu, urednici novina, čini se, odustali su od prijavljivanja potpunih strahota onoga što se događalo, a prodavači “magičnih” lijekova uglavnom su nastavili koristit krizu za svoju korist.
Po završetku rata, kako je vrhunac epidemije prolazio, a virus potencijalno opet mutirao u manje smrtonosni oblik, zaraza je postala prihvaćena životna činjenica gotovo do te mjere da se o tome zbijaju šale. Jedan ljekar iz Jorkšira objavio je da “Španska gripa postoji samo u novinama.” Nažalost, njegova izjava bila je lažna vijest. Do okončanja pandemije u Velikoj Britaniji virus je odnio 228.000 života, a onim koji su prodavali lažne lijekove i lažnu nadu dao je mogućnost za enormnu zaradu.
Napisao: dr. Harry Bennett; https://www.prospectmagazine.co.uk/
Preveo i prilagodio za Inteleketualno.com: Faris Marukić
