Književni život muslimana u Bosni i Hercegovini odvijao se u tri paralelna toka, na orijentalnim jezicima, alhamijado književnost, te narodna usmena poezija, epska i lirska. Alhamijado fenomen je izuzetno značajna pojava u književno-historijskom i kulturno-historijskom domenu, jer svjedoči istrajni napor, jednog naroda, da se artikuliranjem autentičnih duhovnih stanja i književnih ideja, neodvojivih od ritma vlastitog jezika, prevlada inojezično posredništvo i da se sačuva svoj jezični izraz. U nasihatima su ugrađene univerzalne ideje dobra i zla. Naime, u pjesmama čest fokus je na ocu koji savjetuje svoga sina kako treba da se ponaša prema drugima, kako se ne bi poslije kajao. Kroz stihove se provlači ljubav prema djetetu, strah za njegovu budućnost i vjera kao najvažniji segment života. Također, ono što se može uočiti iz alhamijado-narodne književnosti jesu očekivanja roditelja od djece.
Pjesma Abdulvehaba Ilhamije iz 18./19. stoljeća nazvana je Nasihati. U njoj se polazi od izvornog islamskog zahtjeva, to jeste sa prvim riječima Objave časnog Kur`ana „Čitaj u ime Gospodara tvoga“ (Al-Alaq, 1) “Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj“ (Al-Alaq, 3). Dakle, time se nastoji ukazati na životni put kojim sin/sinovi treba da ide. Prvo, to je put vjere, drugo to je put nauke. Osnovna karakteristika znanja jeste njegovo odvajanje od pukog vladanja informacijama, a u Nasihati ono je jedna vrsta metafizičke veze sa Bogom.
Hajde, sinak, te uči !
Ko je džahil i neznan
On je po se nesretan
A kod Boga je grehotom
A kod ljudi sramotan
Uči, sinak, i piši.
Putem idjuć ne jedi,
Ništa sinko ne kradi
o zijanu ne radi
ocu srca ne hladi.
Nemoj sovat nikoga
makar bi za toga,
moreš biti bez toga
svak će doći pred Boga
Najpoznatija pjesma alhamijado književnosti je Abdija koji je napisao Jusuf-beg Čengić iz Foče. Pjesma je napisana 1866. godine i ima 172. stiha. Pjesma uglavnom sadrži vjerske savjete, ali daje i ovosvjetske savjete, koje možemo vidjeti iz sljedećih stihova:
Budi dobro dok si mlad
jer je starost velki jad,
nećeš imat pošlje kad
kajat ćeš se Abdija
Danas, da bi naše društvo napredovalo, mora intelektualno napredovati i duhovno jačati. S tim u vezi, savjeti koji se predstavljeni u navedenim stihovima važe i danas. Da bismo popravili naše stanje moramo se vratiti vrijednostima kao što su nauka, izučavanje, moral, religija… Dakle, našem društvu je potreban jedan intelektualni i duhovni preporod koji bi nam donio napredak, ali se mi sami moramo u tom pravcu pokrenuti. Moramo shvatiti da nas niko neće „vući za rukav“, da je prošlo vrijeme „merhameta“ i da sami sebi moramo pomoći, ukoliko sebi i našim potomcima želimo dobro, jer u suprotnom drugi jedva čekaju da nas „pregaze“.
Za Intelektualno.com priredio: Alen Borić
