Nakon dvadeset četiri godine od genocida nad Bošnjacima u Sebrenici, ali i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, postoje zemlje, organizacije i pojedinci koji negiraju genocid. Vremenom će bit sve teže boriti se protiv negiranja genocida, pa zašto onda da se ne potrudimo više? Krajnje vrijeme je da se ujedinimo i zatražimo kako od Srbije, tako i od drugih zemalja da prekinu sa negiranjem genocida.
Nevjerovatno je da pored toliko bošnjačkih socijalističkih i antifašističkih stranaka na Balkanu, ovo pitanje još nije riješeno. Nevjerovatno je da pored ovoliko uspješne dijaspore, i Bošnjaka u različitim parlamentima širom svijeta, diskusija o negiranjem genocida nema veći prioritet. Nevjerovatno je da pored 100. 000 Bošnjaka koji primjerice žive u Švedskoj ne možemo bolje da se organizujemo i posvetimo pažnju genocidu nad Bošnjacima.
Svi dobro znamo ko negira genocid i planira novi. Pa ko meni garantuje da moja djeca nisu sljedeća? Zabranom negiranje genocida u udžbenicama historije ne spašavamo samo svoju djecu već i djecu zločinaca koja će se suočiti sa istinom na pravi način. Djeca nisu kriva za greške svojih roditelja i neće ih ponovit ako saznaju istinu.
Na izborima za Evropski parlament ove godine, opet su fašističke stranke koje prvenstveno šire islamofobiju, dobile veliku podršku. Nedopustivo je da desničari i rasisti danas u Evropskom parlamentu koriste istu retoriku o muslimanima kao što je to činio i ratni zločinac Radovan Karadžić.
Krajnje je vrijeme da progresivne snage u Evropi zaustave trend islamofobije i tako pokažu da se genocid u Bosni Hercegovini kao i čitavoj Evropi nikada više neće ponoviti.
Pozivam moje kolege u politici, antirasističke organizacije, aktiviste, žurnaliste… da se zajedno borimo protiv negiranja genocida nad Bošnjacima. Jedino tako možemo da spriječimo novi genocid, i ne samo nad Bošnjacima već u bilo kojem kraju svijeta i nad bilo kojom nacijom. Ne moramo da imamo isti politički program i ideologiju, ali da bi spriječili novi genocid moramo se ujediniti u dobru i progresivnoj politici.
Za Intelektualno.com piše: Umihana Rašović-Kasumović
