Piše: Admir Lisica
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u svom Ustavu jasno je istakla jedan veoma značajan pojam o kojem se u našoj javnosti gotovo ništa ne zna. Naime, radi se o imenu „domovinske zemlje“, a koje se koristi pri spomenu bošnjačke zajednice koja stotinama godinama živi u Sandžaku, Srbiji, Kosovu, Hrvatskoj i Makedoniji. Naravno, ovaj veoma značajan i pronicljiv potez Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini važan je zbog toga što Bošnjake u navedenim zemljama ne definiše kao dijasporu, što oni ustvari i nisu. Nažalost prema Bošnjacima u domovinskim zemaljama matica Bosna i Hercegovina se često zbog unutarnjim problema nije odnosila na dostojan način. Dokaz tome je svakako problem dobijanja državljanstva za mnogobrojne Bošnjake iz Sandžaka koji su Bosnu i Hercegovinu masovno naseljavali tokom 1999. godine kada je nakon srpske agresije na područje današnje Republike Kosovo, reagovao NATO u cilju okončanja konflikta.
Mnogobrojni sandžački Bošnjaci u godinama koje su uslijedile suočili su se sa nizom administrativnih problema, a njihove „muke“ dijelili su i studenti iz Sandžaka koji su u Bosnu i Hercegovinu dolazili u cilju stjecanja znanja. Primjer neuređenog odnosa prema Bošnjacima iz Sandžaka je svakako i period nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu kada je prelazak iz Sandžaka u Bosnu i Hercegovinu i obratno bio znatno kompliciran. U prilog ovoj navedenoj konstataciji ide i nametnuta taksa tadašnjih vlasti Srbije za sve državljane Bosne i Hercegovine koji su za prelazak granice morali platiti nešto više od stotinu tadašnjih Njemačkih maraka (DM). Svakako ta odredba je sprječavala povezivanje Bošnjaka koji su znatno teže dolazili do svojih porodica.
Nakon normaliziranja odnosa između tadašnje SR Jugoslavije, a kasnije Srbije i Crne Gore famozna taksa je ukinuta, čime je olakšan prelazak granice, a time i povezivanje Bošnjaka Sandžaka i domovine Bosne i Hercegovine. Složeni politički odnosi dugo godina nisu dozvoljavali da se Bošnjaci povežu na adekvatan način, a sigurno je tome doprinijelo i nepostojanje Konzulata Bosne i Hercegovine u Sandžaku, koji bi sasvim sigurno na adekvatan i efikasan način sistematki mogao raditi na povezivanju Bošnjaka. Upravo iz navedenih razloga vijest o budućem osnivanju Konzulata Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru, ali i onom u Rijeci koji će imati zadatak za rješavanje eventualnih problema Bošnjaka u Republici Hrvatskoj pozdravljene su od strane bošnjačke javnosti. Inicijativu o osnivanju Konzulata Bosne i Hercegovine koju je pokrenuo bošnjački član predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović dodatni je korak koji će doprinijeti povezivanju Bošnjaka iz domovinskih zemalja sa maticom Bosnom i Hercegovinom koji je svakako trebao da se desi mnogo ranije. Ipak, ne trebamo gledati u prošlost, već na najbolji način iskoristiti trenutno stanje i dati prednost prioritetima, a to su naravno interesi bošnjačkog naroda. Republika Hrvatska već godinama unazad trudi se da bosanskohercegovačke Hrvate privuče ka sebi bilo da se radi o kulturnom ili političkom djelovanju.
Političko vodstvo bosanskih Srba povezalo je manji bosanskohercegovački enitet RS sa Republikom Srbijom putem takozvanih „specijalnih veza“, dok su jedino Bošnjaci svih ovih godina stidljivo uspostavljali kontakt sa Bošnjacima u regionu. Osnivanjem Konzulata u Rijeci i Novom Pazaru nadamo se da će konačno doći do balansa u odnosima, što je vrlo izvjesno ukoliko konzulati budu svoj posao od početka shvatili ozbiljno. Prije svega, veliku korist od osnivanja Konzulata imaće već ranije pomenuti studenti koji će eventualne nejasnoće i administrativne dileme moći rješavati u svom gradu ili bližem susjedstvu. Također svi oni koji čekaju statusno rješenje (državljanstvo) neće biti prinuđeni na duga putovanja i još duža čekanja.
Ovo su samo neka olakšanja koja će u budućnosti pomoći približavanju Bošnjaka ovih zemalja svojoj matici Bosni i Hercegovini. Bošnjaci, koliko god se neko trudio da ih predstavi kao nebitne političke aktere u regionu polahko ali sigurno izrastaju u faktor čije će se mišljenje i stavovi u budućnosti sve više nametati kao rješenja. Konzulati u Rijeci i Novom Pazaru u budućnosti trebaju dokazati bitnost svoga postojanja. Posla je svakako i previše da bi se takvo nešto dovelu u pitanje, ostaje samo da vidimo kojim tempom će se odvijati proces osnivanja ovih značajnih institucija koje će biti još jedan korak prema poboljšavanju odnosa Bošnjaka u regionu.
