Knjiga Maxa Bergholza govori o zločinu u Kulen – Vakufu iz 1941. godine

Knjiga „Nasilje kao generativna sila: Idenitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici“ govori o zločinu koji se desio početkom Drugog svjetskog rata u Kulen – Vukufu. Autor ove knjige je profesor na Univerzitetu Concordia u Montrealu Max Bergholz. Prijevod ove knjige je objavljen 2018. godine u izdanju izdavačke kuće Buybook. Knjiga je prvi put objavljena 2016. godine na engleskom jeziku u izdanju Cornell University Pressa pod nazivom „Violence as a Generative Force: Identity, Nationalism, and Memory in a Balkan Community“. S engleskog jezika je prevela Senada Kreso.

Bergholz dok je boravio u arhivu, listajući dokumente, naišao je da podatke o jednom zločinu u malom mjestu Kulen – Vakufu. U dokumentima je pisalo da je ubijeno 2.000 muslimana, a da partizani nisu odgovorni za ovaj zločin. Također, spominje se da su ih pobili „ustanici“ – komšije, te da nisu žrtve fašističkog terora, zbog čega im vjerovatno nije podignut spomenik. Naime, ono što se može iščitati iz knjige jeste da su zločine počini pobunjeničke mase, koji su u nastojanju da odgovore na ubijanja od strane ustaških vojnika, počinili novi zločin. Međutim, Komunistička partija nije obilježavala ovaj zločin, jer grupa koji je isti počinila izrazito heterogena. Među tim ustanicima bilo je onih koji su bili pripadnici Komunistike partije, onih koji su ratovali u ime stare Jugoslovenske vojske, a bilo je i onih koji su vremenom otišli u odrede koje je vodio Draža Mihailović. Komunisti su nastojali preuzeti organizovanje i vodstvo nad ovom pobunjenom masom, ali nisu uspjeli. To nam, s druge strane, govori da partizanski pokret nije bio tako „idealan“ i od samog početka prihvaćen, kako je to predstavljano u ranijoj historiografiji.

Bergholz je postavio dva pitanja. Šta izaziva nasilje u multietničkim zajednicama i kako nasilje utiče na njihove identitete i odnose? Autor smatra da jedinstveni splet događaja koji je brzo osnažio grupice ljudi čiji su pripadnici uvidjeli priliku da profitiraju, što je pokrenulo nasilje na etničkoj osnovi, a kuliminacija se desila u pokolju u septembru 1941. godine. To je uticalo i na transformaciju identiteta, a etničko nasilje stvorilo je na jednoj strani „braću“ i „druge“ protiv kojih se bore.

Autor razmatra kako je došlo do ovog pokolja. Zbog toga on raspravlja o periodu od uspostavljanja NDH vlasti, načinu na koji nova vlast traži podobne ljude, koji će sprovoditi njihove ideje. To su uglavnom ljudi „iz podzemlja“, koji su u međuratnom periodu bili na marginama društva. Na taj način takvi ljudi dolaze do vlasti i počinju sprovoditi teror. Hapšeni i ubijani su muslimani i pravoslavci, njihova imovina je oduzimana, tako da je to postao i način bogaćenja. Veliki broj njih iz straha za život bježi u šume, odakle je organiziran ustanak. Kao što smo rekli na početku, odgovor na zločin je bio novi zločin. Šta je to što ljude na takav čin? To su osveta, strah, a nakon nekog vremena i želja za bogaćenjem.

Možemo reći da je knjiga Maxa Bergholza jako dobar izvor i temelj za dalje proučavanje mikrohistorije našeg područja, te psihologije čovjeka, koja također može pomoći historičarima u potrazi na odgovore na pitanje šta pokreće pojedinca ili mase u činjenju zločina. Nažalost, zločini koji su se desili u Kulen – Vakufu u javom diskursu su jako nepoznati, te se nadamo da će ova knjiga doprinijeti većem broju rasprava na ovu temu i kreirati društvenu svijest o ovim događajima.

Za Intelektualno.com piše: Alen Borić