O dervišu Ahmedu Gurbiju (u zavičaju poznatijem kao Gurbi-baba) u tezkerama i ostalim izvorima gotovo da ne postoji nikakva informacija, što umnogome otežava proučavanje njegove ličnosti i djela. Sve što se može čuti ili pročitati o njemu dobijeno je iz njegovog Divana. Tačan datum pjesnikovog rođenja nije poznat, ali se iz stihova može vidjeti da je sa pisanjem djela počeo 1135. godine po Hidžri i da je na taj dan, kako sam kaže, imao 25 godina. Iz ovoga proizlazi da je rođen 1698/99. godine. Nakon sticanja određenog stepena obrazovanja Gurbi je otišao iz Novog Pazara i dugo je vremena proveo u turskom gradu Edirne, nekadašnjoj osmanskoj prijestolnici. Mnogi pjesnici, umjetnici i daroviti učenici toga doba, a i ranije, u želji za sticanjem većeg znanja, afirmacije i bogatih sponzora, odlazili su iz svojih zavičaja u Carigrad, Bursu, Edirne i u druge velike gradove. Međutim, ono što se osjeća iz Gurbijevog duševnog stanja koje zrači iz njegove poezije kazuje nam da on nije bio u potrazi za nečim što je imalo materijalnu formu. O tom specifičnom stanju u velikoj mjeri govori i njegov mahlas/pseudonim. U pjesmama Derviš Ahmed koristi mahlas Gurbi. U divanskoj poeziji vladao je običaj da mladi pjesnici početnici na početku svoje karijere dobijaju mahlas/pseudonim od afirmisanih pjesnika koji su imali ulogu mentora, nažalost, u ovom slučaju ostaje nepoznanica kako i kada je Ahmed dobio svoj mahlas.
Nakon višegodišnjeg izbivanja iz svog zavičaja, Derviš Ahmed Gurbi vraća se u Novi Pazar, u kojem i umire. Ukopan je na gradskom groblju Gazilar, a njegovi učenici podižu mu turbe koje je očuvano do danas. Godina smrti nije poznata, ali se sa tariha koji se nalazi na njegovom turbetu može vidjeti da je turbe izgrađeno 1771. godine. Osim toga, iz distiha koji se nalazi pri kraju Divana zaključuje se da je pesnik oko 1747. godine još bio u životu.
Gurbijev Divan spada u gajri muretteb/nesređene divane. Divan sadrži 189 pjesama, pored kojih se u određenim dijelovima nalaze i kur’anski ajeti i hadisi. Uz Gurbijev, Divan sadrži i pjesme drugih pjesnika. Mejlija (Mehmed Mejlija Guranija (Sarajevo, 1713-1781) bio je plodan i talentovan pjesnik. Bio je vaiz i baškatib šerijatskog suda. Napisao je mnogo pjesama i iza sebe je ostavio medžmuu u koju je sam ispisao mnogo svojih stihova) je napisao gazel o Gurbijevom divanu.
Gurbi pjeva o Stvoritelju univerzuma Allahu, o svetim knjigama Kur’ani Kerimu, Zeburu, Indžilu i Tevratu, o kur’anskim surama Maide, A’raf, Hidžr, Ankebut, Jasin, Džin, Rahman, Insan, Adijat, Taha. Od meleka Džebrail, od pejgambera Adem, Nuh, Sulejman, Isa, Idris, Musa, Ismail, Ishak, Jahja, Davud, Salih, Junus, Lut, Hud, Muhammed, zajedno sa Ali Aba’om, Hidrom, Ebu Bekrom, Osmanom, Omerom, Alijom, Hasanom i Husejnom, dvanaestoricom imama, vjerskih velikana poput Sejjida Alija i Hadži Bektaša Velija, sve ove ličnosti različitim povodom spomenute su u tkivu divanske pjesme. Osim njih u bejtovima su obrađeni i vjerski elementi poput kalubela, elesta, Irema, dženneta, džehennema, Kevsera, Tube, Ka’be, mi’radža, Kur’ana, hadždža, namaza, pokajanja i dr. U Gurbijevom Divanu, osim vjerskih tema, spomenuti su i tzv. junaci ljubavi Lejla i Medžnun, Husrev i Širin, Vamik i Azra, zatim legendarne historijske ličnosti Aleksandar, Rustem, Kahraman, Kanber, Haman, Lokman Hekim i dr.
U Gurbijevim pjesmama spominju se imena divanskih pjesnika Kaimije1 , Mejlije, Hafiz Efendije, Rešida2 i Hamdija. Gurbi je napisao pjesme kojima veliča pjesnika XVII vijeka Kaimiju i pjesnika XVIII vijeka Mejliju. Također je i Mejlija napisao jedan bejt kojim veliča Gurbija i jedan gazel kojim veliča Gurbijev divan.
Osim tariha koje je napisao za ličnosti kao što su Ferhad-agin sin Muhammedpaša, halvetijski šejh Sulejman-efendi i Derviš-efendi, Gurbi ima i jednu pjesmu koju je posvetio pjesniku Hafizu Efendiji, a u kasidi o rodnom mjestu Novom Pazaru spominju se i imena vojskovođa Sinan-bega i Isa-bega.
Zajedno sa naučnim disciplinama kao što su muzika, medicina, astronomija i astrologija, koje predstavljaju jedan od sadržinskih elemenata turske klasične poezije koji se često sreću u divanskoj poeziji, u Gurbijevom Divanu često se obrađuju teme poput ljubavi, prirode, tesavufa, čežnje, društvenog života i dr. Kasida o Novom Pazaru kao primarni historijski izvor Opis gradova spada u neizbježnu temu gotovo svih divanskih pjesnika. U većini slučajeva ove pjesme nastajale su u trenucima kada su njihovi autori bili daleko od svojih zavičaja, te zbog toga u njima preovladavaju osjećanja tuge i čežnje. Poznato je da su divanski pjesnici naših krajeva (Ahmed Čelebi, Derviš-paša Bajezidagić, Mejlija, Nerkesija, Mustafa Muhlisija) napisali dvadesetak pjesama o svojim gradovima. Derviš Ahmed Gurbi također je napisao jednu kasidu o svome rodnom gradu Novom Pazaru, u kojoj je detaljno opisao ljepote ovoga kraja. Nakon što je opisao prirodne ljepote, arhitekturu i osobe visokog duhovnog ranga, riječima „i kada bi mora bila mastilo, a drveća pero” rekao je da se ni tada ne bi mogao opisati ni hiljaditi dio ljepota njegovog zavičaja.
Osim nekih općepoznatih geografskih pojmova, on spominje i Kopanik (Kopaonik), Guliju (Golija), Mukrar (Mokra gora), Guznu (Rogozna), Trnavu, Rašku, Ibar, Deževu, Savu u Neretvu. Kasida o Novom Pazaru4 ima 61 bejt/distih i napisana je 1744. godine. O svome gradu Gurbi počinje kazivati stihovima u kojima moli Boga da sačuva njegove stanovnike. Nakon usrdne molitve, tipične za pisca koji čezne za zavičajem, Gurbi poziva čitaoca da posluša o geografskim ljepotama Novog Pazara, premda sudeći po toponimima koji se spominju, nije riječ samo o novopazarskom kraju, već i o mnogo široj regiji.
1. Hasan Kaimija (Sarajevo, prva polovina XVII vijeka – Zvornik, 1680 ?) pripadao je krugu pjesnika koji su pisali i na bosanskom i na turskom jeziku. Bio je veoma vezan za narod, pa ga je to učinilo poznatim i harizmatičnim. Školovao se u Sarajevu i Sofiji. Autor je dva divana na turskom jeziku, od kojih je jedan poznat kao Varidat.
2. Mehmed Rešid (Sarajevo, sredina XVII vijeka – ?) rođen je u Sarajevu kojeg je napustio kada ga je Eugen Savojski popalio, jer je ostao bez svoga imanja. Sklonio se u Istanbul u kojem je našao i službu. Pisao je pretežno na turskom jeziku.
Kasida o Novom Pazaru kao primarni historijski izvor
Opis gradova spada u neizbježnu temu gotovo svih divanskih pjesnika. U većini slučajeva ove pjesme nastajale su u trenucima kada su njihovi autori bili daleko od svojih zavičaja, te zbog toga u njima preovladavaju osjećanja tuge i čežnje. Poznato je da su divanski pjesnici naših krajeva (Ahmed Čelebi, Derviš-paša Bajezidagić, Mejlija, Nerkesija, Mustafa Muhlisija) napisali dvadesetak pjesama o svojim
KASIDA O NOVOM PAZARU
Novog Pazara osobine moram spomenuti
Njegovi predjeli i robovi pod zaštitom su Settara .
Es-Settar – Onaj Koji pokriva nedostatke (Allahovo ime).
Koliko god da je krivaca i grješnika, do svih njih
Nisam bez nade – stići će milost Gaffara.
El-Gaffar – Onaj Koji prašta (Allahovo ime).
Našem narodu i našem gradu zlo što smjeraju dušmane
Sa nastojanjem upućenih, stići će srdžba Džebbara.
El-Džebbar – Silni, Onaj Koji popravlja sve narušene stvari (Allahovo ime).
Ako neko pogled uputi sa lošom namjerom
Stići će ga sila Kahhara , gdje god da je.
El-Kahhar – Onaj Koji pobjeđuje sve (Allahovo ime).
Neka Huda popravi loše stanje i na bolje ga promijeni
Kod onih koji su grješni, nepokorni, pa čak i nemoralni.
El-Huda – Onaj Koji upućuje (Allahovo ime).
Spominje se kao Medina, jer to mu je mubarek ime drugo
Zove se ovim lijepim imenom, u ovom trenu taj posebni grad.
Medina – (ar. grad) Grad u Saudijskoj Arabiji u kojem je ukopan Poslanik Muhammed.
Zarad hakka Muhammeda Mustafe i njegove ravze
I zarad čistog hurmeta tog nurli Bejtullaha.
ravda – bašta; mjesto u kojem je ukopan Poslanik Muhammed.
Bejtullah – Allahova kuća (Ka’ba).
Neka ovaj naš grad Allah očisti od prljavštine
On je Kadir, od munafika može napraviti dobre.
El-Kadir – Moćni (Allahovo ime).
Shodno Njegovoj volji, želim da Taj Halik
Sve nas, koliko god nas je, i velike i male.
El-Halik – Tvorac, Onaj Koji stvara sve iz ničega (Allahovo ime).
Nek nas uputi Hadi, želja mi je da od tajne i javne
Sačuva grješke, da nam uvijek dobre robove učini za drugove.
El-Hadi – Onaj Koji upućuje sve na pravi put (Allahovo ime).
Ovamo dođi, jedan tren saslušaj, otvori uho pameti
Malo da ti opišem predjele ovog mjesta.
Među sedam planina i pet rijeka i još tri jaza
Stvorio je grad naš Mevla i budi upućen, shvati tajne u tome.
Mevla – Pomoćnik, Gospodar, Prijatelj.
Jedan Trnava zovu, taj potok znaj i shvati
Jednom je Raška ime, zimi se ne ledi.
Dvadeset i četiri kamena vodenice okreću vodom njihovom.
Jedna je Jušaha, jedna Dižva i Ločka.
Rijeke o kojima Gurbi govori jesu rijeka Raška, Trnavica, Jošanica, Deževska rijeka i Ljudska. Osim njih gradom su tekla i tri jaza, potoci izvedeni iz rijeke Raške koji su služili za navodnjavanje. Kako se grad širio i modernizovao, tako su i jazevi nestajali. Posljednji, vidno zapušten, ukinut je 2009. godine i njegovim koritom izgrađeno je šetalište.
Tri su male, jedna je srednje veličine među ove četiri
Kopanik, Gulija, Mukrar i Guzna vrhovi su planina.
Mokra gora i Rogozna
Po vrhovima lale i zumbuli po obrazima narcis, ruže
Karanfil cvate, prekrile su ljubičice padine.
Još i rabardara i pucavca ima, kedra i kendusa
Ima dimnjače i kantariona, nebrojeno mnogo trava.
Crvenog rogača, zambaka, šafrana i nigarzulfua
Srebra, zlata, gvožđa, dragulja ima u njima.
Blizu njega Ibar zvana jedna velika rijeka ima
Tebi opisati nemoguće je ribe njene.
Na četiri strane nalaze se velika četiri klanca
Ali ravna je, kažem, čaršija i pijaca.
Da si ga istinski vidio u cjelini
Pa da Bari pomogne da ti iz očiju sumnja nestane.
El-Bari – Stvoritelj svega iz ničega.
Mjesta za teferidž mnogo je, kažem nekoliko veoma ugodno je
Prije svih, banja i njen dvor i vode.
Dvorac Alaksa-česma zovu još jedno mjesto za šetnju
Kakva je to padina Padiče što vinogradima pokrivena je.
Ne zna se da li je riječ o padinama Paričkog brda ili o naselju Parice koje se nalazi u kotlini, na samim krajevima padina istog brda. U izvornom obliku upotrebljena je riječ bağ koja se može prevesti i kao vinograd i kao voćnjak.
Zovu ga Šestuva sa topolama, po vodi poznato je
Još i Usuje voda, znaj radosnim livade njene.
Šestovo i Osoje – naselja u okolici Novog Pazara
Ako vodu Varnik spomeneš, nemoguće je opisati je.
Zovu je voda Mai, to svih izvora glava je.
Iz česama trešnjevika vode teku.
Voda prilično hladna je, iz gradskih bunara.
U vinogradima i vrtovima provedi vrijeme lijepo
Voda Kiremithane spominje se kao jedan od izvora.
Ćeremidžinica – naselje u Novom Pazaru.
Mnogo bude bulbula, stalno pjevaju kad ruže procvaju
I kada dođe dan, tren proljeća ružičnjaka stiže do jeseni.
Nemoguće je opisati ni hiljaditi dio njegov
I kada bi mora bila mastilo a sva drveća pero.
Da ti ispričam dođi, slušaj o Putu gazija i Begovoj bašti.
To mjesto znanja je, dođi i vidi njihove topole.
Kruška zvana jerebazva, i jabuka sulija
Nema na drugom mjestu, usporedi i ostalo voće mjesta ovog.
Dva ravna mjesta za džirit imamo,
Veliko i malo polje, konji se po njima trkaju
Poput Džabulse i Džabulke, rekoh, shvatit ćeš
Jedna na istoku druga na zapadu dvije uzvišice za molitvu.
Džabulsa i Džabulka – mitski gradovi (prvi na istoku, drugi na zapadu) sa hiljadu kapija. U tasavvufu džabulka predstavlja prvi korak prema Allahu, dok džabulsa predstavlja krajnji cilj dostizanje do Allaha.
Sve mu strane široke, sve su mu biljke ljekovite.
Oni što siju i žanju znaju kako su njive berićetne.
Mnogo plodan i svet naš vatan je, Allahovom naredbom.
Ko mu vidi med, sir i maslo, kaže da misk i amber je.
Ali mnogo je nedostatka našeg u zahvali
Meso mnogo ukusno je, ovaca, ovnova i janjadi.
Povetarac mu je veoma lijep, vazduh mu prijatan
Od kože se prave đonovi, od svih njegovih goveda.
Njegove zanatlije u sedam krajeva majstorima
Poklanjaju, a i snabdijevaju ih katancima i ključevima.
Begova i begovih sinova, šejhova i šejhovih sinova
Hatiba i imama i učitelja i hodža ima.
Jedan je Ferhad-begov sin, Muhammed-paša ime mu je
On je beg nad begovima, sada i padišah zna za njega.
Šehidskih i evlijskih makama mnogo je, ejvallah Hajj25
Allah im je rekao “Hakku činite ikrar ispravno”.
El-Hajj – Živi (Allahovo ime). El-Hakk – Istiniti (Allahovo ime).
Sinan beg i Isa beg, te gazije sa vojnicima
Ovih mjesta, Allahovom naredbom, desio se feth njihov.
feth – osvajanje
Dva puta nakon fetiha grad je doživio napad
To je naredbom Hudaa, uistinu neimar se o svom poslu ne pita.
El-Huda – Onaj Koji upućuje (Allahovo ime).
Jedan se dogodio 1100. (1688.), a drugi 1150. (1737.)
Mi se Hakku pobunismo, a On je svalio kafire (na nas).
0 1150. godine po Hidžri, odnosno 1737. godine pjesnik je imao 40 godina. Kao što je poznato, Osmanlije su 1736. godine krenule u pohod na Rusiju, ali su u isto vrijeme bili primorani da ratuju i sa Iranom i Austro-Ugarskom. Austrougari su zauzeli Niš i Bukurešt, međutim, Osmanlije su ih ponovo vratili, i 1739. godine sa Rusijom su potpisali Beogradski sporazum. Pojedini bejtovi iz Gurbijevog Divana predstavljaju dokaz da je i pjesnik učestvovao u ratovima vođenim sa Austrougarima.
Za drugi sam ja stasao, šta se desilo video
U uzvišeni dergjah lice sam potro, kad se nađe izlaz za brige.
Skoro trideset mihraba, ako ne i više
Neki mesdžid, u nekima se Džuma-namaz klanja.
Džuma-namaz – podnevna molitva petkom
Jedna je Eski-dažmija, za jednu Altun Alem kažu
Jedna je El-Hadži Hurrem, vrijednost joj upućeni znaju.
Bor džamija – Zadužbina izvjesnog Hadži Hurema. Smatra se da je ovaj dobrotvor vakif i hamama, poznatijeg kao Stara banja, koji se nalazi izvan Novog Pazara
Ovog trena ih je nemoguće sve pobrojati imenom i slikom
Muezzini su im pobožne i čestite osobe.
Svi oni su moji dostovi i prijatelji, moji bližnji
Moje pleme svi oni su.
Novi hamam i Stari Hamam i još Bezistan
Znaju oni što su trgovci njegove hanove i dućane.
U Novom Pazaru jednu tvrđavu imamo
Dvije kapije i tri kule opasane zidovima.
Još i čudnih utvrda ima, sa topovima i zindanom
U toj džephani baruta ima, drži me za riječ i ne pitaj za mjeru
Džephana – skladište oružja i municije.
Zaboga, ne znam šta najprije da kažem
Spomenimo odjednom sve mahale i sokake.
Zapovjednika dva imamo, jedan je Berrinigin
Sa pješadijom i konjanicima, age imaju hiljadu vojnika.
Za mene vezano je ovo, Ti znaš, o, Vehhab!
Ovo je moja dova u šeriatu: oprosti im sve grijehe.
El-Vehhab – Onaj Koji mnogo daje (Allahovo ime).
Bilo da su visoki, bilo niski, bilo bogati bilo siromašni
I veliki i mali, svi su Tvoji robovi.
Bože, ne gledaj nas sa srdžbom, ne pali nas u vatri muke
Ne ruši nam ovu kuću vjere, ozdravi sve bolesnike.
Zarad haka Muhammeda Mustafe i hakka Safe i Merve
Sa hajirli vijekom dovedi do zrelosti Ti djecu njihovu. 59.
Safa i Merva – brda u blizini Ka’be.
Ovog Derviša Ahmeda, o Rabbe, ovo stalna molba je:
Smiluj nam se, dosudi nam u posljednjem dahu lice Voljenoga.
Rabb – Gospodar (Allahovo ime)
Onaj što duši kasidu moju čita, molim ga da mi sramotu pokrije
Nedostatka moga mnogo je u pjesmi mojoj, nek oprosti.
Ispravno je ako se ovim bejtovima kaže ovakav tarih:
U ovom trenu ašk ovog voljenog mene još uvijek obuzima. [H.1157 – M.1744]
Osim ove kaside, koja je u cijelosti posvećena Novom Pazaru, Gurbi je još na mnogo mjesta − premda u znatno kraćoj formi (u jednom ili dva bejta) − spomenuo svoj rodni grad.
KASIDA O NOVOM PAZARU – AHMED GURBI
(priredio i preveo Avdija Salković)
