Kamena ćuprija u Konjicu: Jedan od najljepših primjera osmanske arhitekture u BiH

Stara kamena ćuprija, simbol Konjica, jedan je od najljepših spomenika osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini, izgrađena je hidžretske 1093. godine, osnosno 1682. godine po gregorijanskom kalendaru. Gradnja ove ćuprije jedan je od rijetkih pozitivnih događaja u Bosanskom ejaletu u drugoj polovini XVII stoljeća, odnosno u periodu opće poljuljanosti osmanskog državnog poretka obilježenog dugotrajnim i teškim ratovima. Danas ovaj most, sa šest lukova razlčitih dimenzija, spaja staru jezgru Konjica sa novim dijelom grada na desnoj obali i zaštitni je znak ovog grada na Neretvi.

Osmansko Carstvo je tokom godina svog postojanja, između ostalog, bilo poznato po tome što je posvećivalo veliku pažnju putevima koji su povezivali provincije ovog Carstva. Tako je Konjic, kao čvorište lokalnih puteva, imao jako bitnu stratešku ulogu za Osmanlije. Zbog toga se javila potreba za povezivanjem desne obale rijeke Neretve sa lijevom na kojoj se razvijao grad Konjic. Prije gradnje kamene ćuprije, u Konjicu je postojao drveni most kojeg je dao sagraditi hadži Mehmed- beg Karađoz 1570. godine, koji je nekoliko puta doživio oštećenja i sanacije. Upravo je u blizini ovog mosta, da bi se poboljšala saobraćajna komunikacija preko Neretve, godine 1093. hidžretke, a 1682. po gregorijanskom kalendaru, izgrađena kamena ćuprija.

Gradnja kamene ćuprije u Konjicu predstavlja jedan od rijetkih pozitivnih događaja u Bosanskom ejaletu u drugoj polovini XVII stoljeća. To je period opće dekadencije osmanskog državnog poretka, koji su obilježili stalni ratovi, pojava korupcije, te sve učestalije napuštanje principa na kojima je počivalo Carstvo iz klasične epohe. Takvo stanje u državi odrazilo i na arhitekturu, te je gradnja impozantnih objekata doživjela stagnaciju, pa zbog toga kamena ćuprija u Konjicu predstavlja svojevrsni izuzetak, a možemo slobodno reći da je i unikat osmanske arhitekture ovog perioda.

Ćupriju je dao sagraditi Blagajac Ali-aga Kolaković Hasečić, što saznajemo na osnovu fermana kojeg je sultan Mehmed IV uputio mutesarifu Hercegovačkog sandžaka koji datira iz 1685. godine. Zahvalnost za pronalazak ovog fermana dugujemo Hivziji Hasandediću, koji je ovaj ferman pronašao u Orijentalnoj zbirci hercegovačkih franjevaca. Most je zidan od precizno izmjerenih kamenih blokova, koji su u donjem dijelu mosta, u blizini vodostaja, bili izvedeni od fino klesanog bijelog krečnjaka, dok su blokovi u gornjem dijelu mosta izvedeni od fino obrađene sedre. Postavljen je na šest blago prelomljenih lukova, čiji se raspon kretao od 6.72 do 13.56 metara, a koji su se naslanjali na šest kamenih stupova i dva priobalna podzida. Ukupna dužina mosta je iznosila 80,78 metara. Način i stil gradnje vezuje se za klasičnu osmansku gradnju i arhitekturu, iako je izgrađen u postklasičnom osmanskom periodu.

Gradnja ćuprije unaprijedila je komunikaciju između centralnih i južnih dijelova Bosanskog ejaleta. Povezivala je Kliški sa Hercegovačkim sandžakom preko Neretve, i unaprijedila je prohodnost „mostarske džade“, jako bitnog puta koji je preko Ivan – Planine i Konjica spajao Mostar sa Sarajevom. U narednom periodu, ćuprija je pored komunikacija, imala  bitan vojni, kao i opće društveni značaj, pogotovo za razvoj Konjica kao centralnog grada sjeverne Hercegovine.

Ćuprija nije doživjela ogromna oštećenja do rušenja 1945. godine, a slovila je za najočuvaniji kameni most u Bosni i Hercegovini, čemu svjedoče mnoge fotografije iz austrougarskog, kao i međuratnog perioda.

Prilikom povlačenja Wermachta iz Konjica, 4. marta 1945. godine, ćuprija je minirana i srušena do dijela rasponske konstrukcije. Ovim očajnim i barbarskim činom rušenja impozantnog mosta, dvije obale ovog grada na Neretvi ostale su odsječene jedna od druge.  Kasnije je preko ostataka kamenih stupova postavljena drvena konstrukcija kao privremeno rješenje, u cilju povezivanja dvije obale za pješački saobraćaj. Drvenu konstrukciju je zamijenila betonska 1961. godine, a ona je  pored pješačkog saobraćaja služila i za jednosmjernu kretnju kola.

Ideja da se Konjicu vrati njegov simbol prvi put je ugledala svjetlost dana 1976. godine, kada je izrađen idejni projekat za rekonstrukciju kamene ćuprije. Nedostatak financijskih sredstava nije dozvolio da se tada krene u obnovu ćuprije. Konjičani su morali čekati sve do 2006. godine da bi ugledali radove na obnovi mosta, kada je počela rekonstrukcija  ćuprije,  finansirana zajedničkim sredstvima od strane Turske razvojne agencije (TIKA) i Općine Konjic. Nakon tri godine radova, kamena ćuprija je ponovo zasjala iznad Neretve, a svečano otvaranje rekonstruisanog mosta upriličeno je 16. juna 2009. godine, na dan Općine Konjic. Tri godine prije početka radova na rekonstrukciji, konjička ćuprija proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Za Intelektualno.com piše: Dino Hajdar