U intervjuu za list “Ogledalo” novembra 1990. godine, neposredno pred održavanje prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini, predsjednik Izetbegović osvrnuo se na značenje misli da “narodi imaju vlade kakve zaslužuju”. Tom prilikom je rekao:
Zakoni i ustavi su važni, ali njihovu moć ne treba precjenjivati. Oni su ponekad nemoćni neposredno mijenjati život naroda, jer ta sredina nije spremna, ili nije dovoljno odgojena da ih prihvati. Pošto znatno nadilaze svijest ljudi, ti zakoni ne mogu da se u takvoj sredini “prime”. Riječ je o tome da li se principi nekog društvenog uređenja utemeljuju na duhu tog naroda, da li mogu naći uporište u njegovim shvaćanjima i vjerovanjima, u onome za šta se taj narod “školovao” kroz religiju koja propovijeda običaje koje njeguje ili, ako hoćete, bajke koje vijekovima priča svojoj djeci. Radi se, naravno, o vrijednostima kao što su jednakost ljudi, sloboda, pravo svakog pojedinca i svakog naroda (i ne samo vašega) na život i sreću. Ako takva uvjerenja žive u jednom narodu, makar u obliku nejasnih slutnji i nada, zakoni koji to artikuliraju i objavljuju lahko će se primiti i početi živjeti. Bez toga, bez te podloge oni će ostati puste deklaracije. Zato se kaže da narodi imaju vlade (i zakone) kakve zaslužuju.
Izvor: Muzej Alija Izetbegović
