Kako otkriće nafte u Gvajani ponovu budi sukob sa Venecuelom

U avgustu je „Liza Destiny“, brod Exxon Mobil korporacije za proizvodnju, skladištenje i istovar nafte (FPSO) stigao do broda Stabroek Block u priobalnoj Gvajani. Ovaj FPSO brod će se priključiti na osam  proizvodnih bušotina i proizvodit će do 120 000 barela nafte dnevno počevši od sljedeće godine. Nakon Liza Destiny, ExxonMobil želi uvesti još četiri FPSO broda i proizvesti više od 750 000 barela sirove nafte po danu do 2025 godine. Pored ExxonMobila, međunarodne firme koje su također aktivne na moru Gvajane uključuju Tullow Oil, Total SA, Hess, Qatar Petroleum i druge .

Prihodi od proizvodnje nafte mogli bi dramatično poboljšati ekonomiju Gvajane i živote skoro 800.000 ljudi. Za početak, Svjetska banka izvijestila je da se očekuje da će godišnja stopa rasta bruto domaćeg proizvoda ove zemlje porasti sa 4,6 posto ove godine na 34 posto u 2020. godini.

Venecuelanska mornarica je 22. decembra 2018. godine, prišla  i zaprijetila da će se ukrcati na norveški seizmografski brod pod zastavom Bahama, “Ramform Tethys”, koji djeluje kao podrška naftnim operacijama pod vodstvom Exxona, u gvajanskoj ekskluzivnoj ekonomskoj zoni, prisilivši kompaniju da privremeno obustavi svoja mjerenja u ovom regionu.

Kršenje gvajanskog suvereniteta, koje su Karipska zajednica (CARICOM), Velika Britanija i Sjedinjene Države brzo osudile, podsjeća na trajne pretenzije Venezuele prema regiji Essequibo (dvije trećine teritorija Gvajane). Uznemiravanje koje je sprovela venecuelanska mornarica nad brodovima za istraživanje nafte u ekskluzivnoj ekonomskoj zoni Gvajane ne temelji se, međutim, samo na njenom zemljišnom zahtjevu (koji je riješen 1899. godine u korist Gvajane), već na upitnom argumentu da se njegova pomorska potraživanja protežu na projekciji od 70 stepeni od delte rijeke Orinoco na morskoj granici Venezuele i Gvajane.

Koliko god bila slaba tvrdnja, još 2013. godine Venezuela je zaplijenila brod za istraživanje nafte „Anadarko Teknik Perdana“, pod izgovorom da istražuje u njenim teritorijalnim vodama. Madurov režim u Venecueli čini se da je pripremljen za upotrebu spora za iznuđivanje Gvajane za predaju dijela svoje offshore nafte (ili pristanak na neku drugu vrstu kompenzacija) u zamjenu za to da Venecuela dopusti Gvajani nesmetano korištenje svojih naftnih resursa.  Nastavak venecuelanskih provokacija, zajedno s najavljenom namjerom Madurovog režima da dozvoli Rusiji da osnuje vojnu bazu na obližnjem ostrvu Orchila, mogu zastrašiti investitore. Zbog toga je Gvajana mudro dozvolila da kineske naftne kompanije uđu u konzorcij koji je dobio pravo na eksploataciju njihove nafte.

Iako je količina nafte globalnim standardima skromna, jednom kada je ciljna proizvodnja, vjerovatno 2025. godine, bude dostignuta Gvajana će postati rival Meksiku i Venecueli po obimu proizvodnje sirove nafte. Transformativni potencijal značajan je s obzirom na malo populacije u zemlji od 750.000 stanovnika, što znači da će velika većina proizvedene nafte ići u izvoz. Neki procjenjuju da bi se skromni BDP države u iznosu od 3,6 milijardi dolara mogao utrostručiti za pet godina. Glavni grad Gvajane, Georgetown, već je u građevinskom smislu zahvaćen naftnom groznicom, jer se očekuje dolazak investitora različitih privedenih grana.

Za Intelektualno.com piše: Faris Marukić