Alija Isaković (1932 – 1997) je u bosanskohercegovačkoj književnosti, bez ikakve sumnje,
ostavio dobro poznat i prepoznatljiv trag. Njegovi romani i zbirke pripovjedaka, kao i njegovi
putopisi svjedoče da se kod Isakovića radi o jednoj veoma analitičnoj osobi koja razne disperzivne poglede pokušava spojiti u jedan lahko pojmljivi snop razumijevanja. Ovakvi kvaliteti nisu nedostajali ni u njegovom jezičko- historijskom i leksikografskom radu. Priređivač je prve antologije muslimanske književnosti Biserje (1972) kojom je izazvao razne kontroverze u bivšoj SFRJ sedamdesetih godina, dotičući se tabua postojanja muslimanske književnosti. Naredne godine priređuje prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca Hodoljublje
(1973), a n ekoliko godina kasnije (1975) priređuje zbornik radova o Hasanaginici (1975).
Pored nabrojanih doprinosa bosanskome kulturnome naslijeđu, Alija Isaković će ostati zapamćen i kao priređivač prvog specijalnog rječnika bosanskoga jezika Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku (1992).
“Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam bosanski jezik. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u okrilju hrvatskog jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do početka 20. vijeka, kada su političke prilike izmijenile njegov javni status”, naveo je Alija Isaković u Rječniku karakteristične leksike u bosanskom jeziku.
Intelektualno.com
Facebook komentar
